Provided by: nmap_6.40-0.2ubuntu1_amd64 
NAME
nmap - Alat za istraživanje mreže i sigurnosni/port skener
SYNOPSIS
nmap [Tip skena...] [Opcije] {specifikacija cilja}
OPIS
Nmap (“Network Mapper”) je open source alat za istraživanje mreže i sigurnosni auditing.
Dizajniran je za brzo skeniranje velikih mreža, ali radi jednako dobro i kad je u pitanju
samo jedan host. Nmap koristi sirove (raw) IP pakete na nov i originalan način da bi
ustanovio koji hostovi su dostupni na mreži, koji servisi (naziv aplikacije i verzija) su
pokrenuti na tim hostovima, o kojim operativnim sustavima (i verzijama) je riječ, koji
tipovi paket filtera i vatrozida se koriste, te mnogo drugih karakteristika. Iako je Nmap
najčešće korišten za sigurnosni auditing, mnogi sistemski i mrežni administratori pronašli
su u njemu koristan alat za rutinske zadatke poput sastavljanja popisa mrežnog inventara,
upravljanja vremenima nadogradnje servisa i nadgledanja uptime-a računala ili servisa.
Rezultat Nmap pretraživanja je popis skeniranih meta s dodatnim informacijama o svakoj od
njih ovisno o korištenim parametrima. Ključna informacija je “ tabela zanimljivih
portova”. U tabeli se nalati broj porta i protokol, naziv servisa i stanje.Stanje je ili:
otvoreno, filtrirano, zatvoreno ili nefiltrirano. Otvoreno znači da na ciljanom računalu
postoji aplikacija koja sluša na tom portu i čeka na konekciju/pakete. Filtrirano znači
da između nas i ciljanog računala postoji vatrozid, paket filter ili neki drugi mrežni
uređaj koji blokira port, pa Nmap ne može reći da li je port otvoren ili zatvoren.
Zatvoreni portovi trenutno nemaju aplikacije koje slušaju na njima. Portovi su
klasificirani kao nefiltrirani u situacijama kada odgovaraju na Nmap-ove upite, ali Nmap
nije u mogućnosti ustanoviti da li su otvoreni ili zatvoreni. Nmap vraća sljedeće
kombinacije u izvještajima: otvoren|filtriran i zatvoren|filtriran kad ne može ustanoviti
koje od dva stanja točnije opisuje port. Port tabela može također sadržavati i informacije
o verziji softvera, kada je ta opcija upaljena kod skeniranja. Kad je zatraženo skeniranje
IP protokola (-sO), Nmap vraća informacije o podržanim IP protokolima, a ne o portovima.
Uz navedenu tabelu portova, Nmap može dati i dodatne informacije o ciljanom računalu,
uključujući reverse DNS imena, pretopstavku o tome koji operativni sustav je s druge
strane, tipove uređaja i MAC adrese.
Prikaz tipičnom Nmap skena je prikazan u: Example 1, “Ovako izgleda primjer Nmap skena”.
Jedan od Nmap argumenata korišten u navedenom primjeru je -A, opcija za otkrivanje OS-a i
njegove verzije, zatim-T4 za brže skeniranje, te nakon toga dva hosta koje želimo
skenirati.
Example 1. Ovako izgleda primjer Nmap skena
# nmap -A -T4 scanme.nmap.org playground
Starting nmap ( http://www.insecure.org/nmap/ )
Interesting ports on scanme.nmap.org (205.217.153.62):
(The 1663 ports scanned but not shown below are in state: filtered)
PORT STATE SERVICE VERSION
22/tcp open ssh OpenSSH 3.9p1 (protocol 1.99)
53/tcp open domain
70/tcp closed gopher
80/tcp open http Apache httpd 2.0.52 ((Fedora))
113/tcp closed auth
Device type: general purpose
Running: Linux 2.4.X|2.5.X|2.6.X
OS details: Linux 2.4.7 - 2.6.11, Linux 2.6.0 - 2.6.11
Uptime 33.908 days (since Thu Jul 21 03:38:03 2005)
Interesting ports on playground.nmap.org (192.168.0.40):
(The 1659 ports scanned but not shown below are in state: closed)
PORT STATE SERVICE VERSION
135/tcp open msrpc Microsoft Windows RPC
139/tcp open netbios-ssn
389/tcp open ldap?
445/tcp open microsoft-ds Microsoft Windows XP microsoft-ds
1002/tcp open windows-icfw?
1025/tcp open msrpc Microsoft Windows RPC
1720/tcp open H.323/Q.931 CompTek AquaGateKeeper
5800/tcp open vnc-http RealVNC 4.0 (Resolution 400x250; VNC TCP port: 5900)
5900/tcp open vnc VNC (protocol 3.8)
MAC Address: 00:A0:CC:63:85:4B (Lite-on Communications)
Device type: general purpose
Running: Microsoft Windows NT/2K/XP
OS details: Microsoft Windows XP Pro RC1+ through final release
Service Info: OSs: Windows, Windows XP
Nmap finished: 2 IP addresses (2 hosts up) scanned in 88.392 seconds
Najnoviju verziju Nmap-a možete downloadati sa sljedećeg linka: [1]. Najnovija verzija man
stranica (uputa) dostupna je na sljedećem linku: http://www.insecure.org/nmap/man/.
NAPOMENE O PRIJEVODU
Hrvatsku verziju Nmap vodiča je preveo Robert Petrunić s originalne Engleske verije[2]
2991. Iako se nadam da će prijevod učiniti Nmap dostupniji ljudima Hrvatskog govornog
područja, ne mogu garantirati da je prijevod kompletan i up to date kao i originalna
Engleska verzija. Projevod možete modificirati i redistribuirati pod uvjetima Creative
Commons Attribution Licence[3]. Ovo je prva verzija i najvjerovatnije ima dosta
nekonzistentnih prijevoda (riječi koje su na različitim mjestima prevedene drugačije), ali
smisao prijevoda je i dalje ostao isti. Nadam se da ću u idućim verzijama napisati više
"književni" točan prijevod
PREGLED OPCIJA
Sljedeći pregled opcija je ispisan kad pokrenete Nmap bez ikakvih parametara, a posljednja
verzija je uvijek dostupna na: http://www.insecure.org/nmap/data/nmap.usage.txt. Pomaže
ljudima zapamtiti najčešće opcije, ali nije zamjena za detaljne upute koje se nalaze u
ovom manualu. Neke manje korištene opcije čak se ni ne nalaze u pregledu opcija.
Upotreba: nmap [Tip(ovi) skeniranja] [Opcije] {ciljano računalo}
CILJANO RAČUNALO:
Možete upisati hostname (naziv računala), IP adrese, mreže (subnete) isl.
Primjer: scanme.nmap.org, microsoft.com/24, 192.168.0.1; 10.0.0-255.1-254
-iL <naziv datoteke>: Naziv datoteke u kojoj se nalazi popis hostova/mreža
-iR <broj hostova>: Odaberi nasumične hostove
--exclude <host1[,host2][,host3],...>: Ne skeniraj navedene hostove/mreže
--excludefile <datoteka>: Ne skeniraj navedene hostove/mreže koji se nalaze u navedenoj datoteci
OTKRIVANJE HOSTOVA:
-sL: List Scan - samo navedi mete koje skeniraš
-sP: Ping Scan - samo ustanovi da li je host online i ne radi ništa više
-P0: Smatraj sve hostove online -- ne pokušavaj ustanoviti da li postoje.
-PS/PA/PU [lista_portova]: koristi TCP SYN/ACK ili UDP za otkrivanje hostova
-PE/PP/PM: ICMP echo, timestamp i netmask pokušaji skeniranja
-n/-R: Ne pokušavaj raditi DNS rezoluciju/uvijek koristi DNS rezoluciju [default: ponekad]
TEHNIKE SKENIRANJA:
-sS/sT/sA/sW/sM: TCP SYN/Connect()/ACK/Window/Maimon skenovi
-sN/sF/sX: TCP Null, FIN, and Xmas skenovi
--scanflags <flagovi>: Navedi TCP flagove pomoću kojih želiš skenirati
-sI <zombie host[:probeport]>: Idlescan
-sO: IP protocol scan
-b <ftp relay host>: FTP bounce scan
SPECIFIKACIJA PORTOVA I REDOSLJED SKENIRANJA:
-p <port ranges>: Skeniraj samo navedene portove
Primjer: -p22; -p1-65535; -p U:53,111,137,T:21-25,80,139,8080
-F: Brzo - Skeniraj samo portove navedene u nmap-services fileu
-r: Skeniraj portove po redu - ne randomiziraj
OTKRIVANJE SERVISA/VERZIJA:
-sV: Pokušaj na osnovu otvorenih portova saznati informacije o servisu/verziji
--version_light: Koristi najvjerovatnije skenove zbog ubrzane detekcije verzije
--version_all: Isprobaj sve vrste skenova za saznavanje verzije
--version_trace: Pokaži detaljnu aktivnost skeniranja verzije (za debugging)
DETEKCIJA OS-a:
-O: Uključi OS detekciju
--osscan_limit: Ograniči OS detekciju samo na one ciljeve koji obećavaju
--osscan_guess: Pogađaj OS malo agresivnije
TIMING I PERFORMANSE:
-T[0-6]: Podesi predložak za timing (veći broj je brže)
--min_hostgroup/max_hostgroup <msec>: Paralelno skeniraj hostove / veličina sken grupe
--min_parallelism/max_parallelism <msec>: Paraleliziraj sonde
--min_rtt_timeout/max_rtt_timeout/initial_rtt_timeout <msec>: Navedi vrijeme potrebno za povratak (engl. round trip time) sonde.
--host_timeout <msec>: Odustani od skeniranja ciljanog računala nakon navedenog vremena u milisekundama
--scan_delay/--max_scan_delay <msec>: Podesi pauzu između slanja upita
OBILAŽENJE FIREWALL-a/IDS-a I SPOOFING:
-f; --mtu <vrijednost>: fragmentiraj pakete (opcionalno sa zadanim MTU-om)
-D <mamac1,mamac2[,ME],...>: Sakrij skan korištenjem mamaca
-S <IP_Address>: Spoofaj ishodišnu (source) adresu
-e <iface>: Koristi navedeni interface (mrežni adapter)
-g/--source_port <broj_porta>: Koristi navedeni broj ishodišnog (source) porta
--data_length <broj>: Dodaj random podatke u poslane pakete
--ttl <vrijednost>: Podesi IP time-to-live polje
--spoof_mac <mac adresa/prefiks/naziv proizvođača>: Spoofaj svoju MAC adresu
ISPIS:
-oN/-oX/-oS/-oG <file>: Ispiši scan normalno, kao XML, s|<rIpt kIddi3,
i Grep format u navedeni file
-oA <osnovni_naziv>: Ispis u tri glavna formata istovremeno
-v: Povećaj verbose nivo (ako želite postići veći efekt, stavite opciju -vv)
-d[nivo]: Podesi ili povećaj debuging nivo (Ima smisla do brojke 9, više od toga ne)
--packet_trace: Pokaži sve poslane i primljene pakete
--iflist: Ispiši host interface i rute (za debuging)
--append_output: Dodaj ispis u postojeće datoteke - nemoj ih prepisati
--resume <naziv_datoteke>: Nastavi prekinuti scan
--stylesheet <putanja/URL>: XSL stylesheet za transformiranje XML generiranog dokumenta u HTML
--no_stylesheet: Spriječi povezivanje XSL stylesheet-a s XML ispisom
RAZNO:
-6: Omogući skeniranje IPv6 protokola
-A: Omogući prepoznavanje OS-a i verzije OS-a
--datadir <naziv_direktorija>: Navedi customizirani Nmap data file
--send_eth/--send_ip: šalji sirove (RAW) ethernet frame-ove ili IP pakete
--privileged: Pretpostavka da je korisnik koji je pokrenuo Nmap u potpunosti privilegiran (ima admin ovlasti)
-V: Ispiši verziju Nmap-a
-h: Ispiši ovaj help ekran
PRIMJERI:
nmap -v -A scanme.nmap.org
nmap -v -sP 192.168.0.0/16 10.0.0.0/8
nmap -v -iR 10000 -P0 -p 80
ODABIR CILJANOG RAčUNALA
Sve što unesete u komandnu liniju Nmap-a, a nije opcija ili argument opcije (dakle nije
parametar samog programa), tretira se kao ciljano računalo. Najjednostavniji slučaj je da
unesete IP adrese ili naziv ciljanog hosta.
Ponekad želite skenirati čitavu mrežu hostova. Za tu namjenu Nmap podržava CIDR
adresiranje. Dakle, nakon IP adrese ili naziva računala, možete dodati /numbits (broj
bitova) koji se koriste kao mrežni ID. Npr. 192.168.10.0/24 će skenirati 256 hostova
između 192.168.10.0 (binarno: 11000000 10101000 00001010 00000000) i 192.168.10.255
(binarno: 11000000 10101000 00001010 11111111) uključujući i 192.168.10.0 i
192.168.10.255. 192.168.10.40/24 će učiniti istu stvar. Ako smo pak odabrali
scanme.nmap.org, a recimo da je IP adresa tog hosta 205.217.153.62, scanme.nmap.org/16 bi
skeniralo 65,536 IP adresa između 205.217.0.0 i 205.217.255.255. Najmanja dozvoljena
vrijednost je 1 (što bi skeniralo gotovo cijeli internet), dok je najveća dozvoljena
vrijednost 32, što skenira samo jednog hosta.
CIDR notacija je kratka, ali nije uvijek dovoljno fleksibilna. Npr. želite skenirati
192.168.0.0/16, ali želite izbjeći sve IP adrese koje završavaju s .0 ili .255, jer su to
mrežni ID i broadcast IP adresa u klasful adresiranju. Nmap za tu situaciju podržava
adresiranje na nivou okteta. Umjesto da navedete normalnu IP adresu, možete navesti listu
brojeva odvojenih zarezom (1,2,3) ili područja za svaki oktet (1-254). Npr.
192.168.0-255.1-254 će preskočiti sve adrese u navedenom području koje završavaju na .0 i
.255, tj. skenirat će sve IP adrese od 192.168.0.1 do 192.168.255.254, preskačući one IP
adrese koje u zadnjem oktetu imaju 0 ili 255. Područja nisu limitirana na zadnji oktet,
recimo, 0-255.0-255.13.37 će skenirati SVE IP adrese koje završavaju na 13.37. Ovaj način
skeniranja može biti koristan za razna istraživanja i ispitivanja.
IPv6 adrese mogu biti specificirane isključivo u potpunosti definirane (fully qualified)
kao IP adrese ili naziv hosta. CIDR i oktet područja nisu podržani za IPv6 jer se rijetko
koriste.
Nmap prihvaća navođenje više hostova u komandnoj liniji, a hostovi ne moraju biti istog
tipa. Naredba nmap scanme.nmap.org 192.168.0.0/8 10.0.0,1,3-7.0-255 će učiniti upravo ono
što očekujete od nje.
Ciljevi skeniranja su obično navedeni u samoj komandnoj liniji, ali podržane su i sljedeće
opcije:
-iL <naziv ulazne datoteke> (Iščitaj parametre iz liste)
Iščita informacije o ciljanom hostu iz ulazne datoteke. Proslijediti Nmapu veliku
količinu hostova iz komandne linije izgleda nepregledno, ali to je ono što u većini
slučajeva i želimo. Npr. iz DHCP servera ste izvukli popis 10 000 trenutno
iznajmljenih IP adresa i želite ih skenirati ili možda želite skenirate sve ip adrese
osim tih kako bi pronašli hostove koji imaju neautoriziranu statičku IP adresu. Da bi
to postigli, generirajte popis hostova koje želite skenirati u neku datoteku i
proslijedite tu datoteku Nmap-u kao argument opciji -iL. U datoteci mogu biti unosi u
bilo kojem formatu koji Nmap podržava u samoj komandnoj liniji (IP adresa, naziv
hosta, CIDR, IPv6, ili oktet nekog područja). Svaki unos mora biti odvojen s jednim
ili s više razmaka, tabom ili novim redom. Isto tako možete staviti minus (-), ukoliko
želite da Nmap iščita hostove iz standardnog unosa umjesto iz navedene datoteke.
-iR <broj hostova> (Nasumično odaberi ciljano računalo)
Za istraživače interneta i ostale koji žele odabrati ciljano računalo nasumično.
Argument broj hostova kaže Nmap-u koliko IP adresa da generira. Neželjene IP adrese,
poput privatnih, multicast ili nedodjeljenih IP adresnih područja su automatski
izbačene. Argument 0 može biti naveden za skeniranje koje nikad neće završiti. Imajte
na umu da neki mrežni administratori ne vole neautorizirano skeniranje i mogli bi se
žaliti vašem ISP-u, što bi pak moglo rezultirati zabranom pristupa internetu za vas.
Koristitte ovu opciju na vlastitu odgovornost. Ukoliko se pak, jednog kišnog
popodneva, nađete u situaciji da ne znate što bi sa sobom, iskušajte naredbu nmap -sS
-PS80 -iR 0 -p80 kako bi nasumično pronašli web servere za browsanje.
--exclude <host1[,host2][,host3],...> (isključi iz skeniranja hostove/mreže)
Navedite zarezom odvojenu listu hostova koje želite isključiti iz skena iako se nalaze
u mrežnom području koje ste specificirali. Popis koji proslijedite na ovaj način
koristi normalnu Nmap sintaksu, pa možete upisati naziv hosta, CIDR mrežne blokove,
oktete rangeva isl. To može biti korisno u slučaju kad mreža koju želite skenirati ima
nedodirljive i kritične servere, sisteme za koje se zna da će odmah reagirati na port
sken, ili postoje podmreže koje administriraju drugi administratori i ne želite
skenirati njihov dio mreže.
--excludefile <naziv_datoteke> (Isključi iz skeniranja koristeći ulazni file)
Ova opcija nudi istu funkcionalnost kao i prije opisana opcija --exclude, s tim da
hostove koje ne želite skenirati ne navodite u komandnoj liniji, već unutar datoteke.
Hostovi mogu biti navedeni u datoteci (naziv_datoteke) koji kao delimiter koristi novi
red, razmak ili tab.
POSTUPAK PRONALAžENJA HOSTOVA
Jedan od prvih koraka kad je u pitanju sakupljanje informacija o mreži je smanjivanje
(ponekad velike) količine IP adresnih područja u popis aktivnih i zanimljivih hostova.
Skeniranje svih portova za svaku adresu je sporo i najčešće nepotrebno. Naravno, ono što
nekog hosta čini zanimljivim uvelike ovisi o razlogu samog skena. Mrežni administratori će
možda biti zainteresirani samo za hostove koji imaju pokrenut određeni servis, dok će
sigurnosni auditori biti zainteresirani za svaki uređaj s IP adresom. Administratoru će
možda biti dovoljno korištenje ICMP pinga kako bi pronašao hostove na mreži, dok će
vanjski penetration tester koristiti široki spektar alata i nebrojene sonde u pokušaju da
obiđe zabrane postavljene na vatrozidu.
Budući da su potrebe korisnika kod pronalaženja hostova tako različite, Nmap nudi široki
spektar opcija za prilagođavanje korištenim tehnikama. Pronalaženje hostova (engl host
discovery) se ponekad naziva Ping scan, ali ide daleko dalje od običnog ICMP echo paketa
povezanog sa sveprisutnim ping alatom. Korisnici mogu preskočiti dio pinganja s list
skenom (-sL) ili isključivanjem pinganja (-P0) ili da pristupe mreži s kombinacijama multi
port TCP SYN/ACK, UDP i ICMP sondi. Namjena tih sondi je iznuđivanje odgovora koji
dokazuje da je IP adresa u stvari aktivna (korištena je od strane hosta ili mrežnog
uređaja). Na većini mreža je samo jedan mali postotak IP adresa aktivan. To je pogotovo
točno za mreže blagoslovljene RFC1918 dokumentom (privatni adresni prostor poput
10.0.0.0/8). Navedena mreža ima 16 miliona IP adresa, ali imao sam prilike vidjeti da je
koriste firme s manje od tisuću mašina. Postupak pronalaženja hostova može pronaći koja su
to računala u tom moru neaktivnih IP adresa.
Ukoliko ne navedete nikakvu opciju Postupku pronalaženja hostova, Nmap šalje TCP ACK paket
namjenjen portu 80 i ICMP echo zahtijev na ciljano računalo. Izuzetak od ovog pravila je
taj da je ARP sken korišten za ciljana računala na lokalnoj ethernet mreži. Za
neprivilegirane UNIX shell korisnike, Nmap šalje SYN paket umjesto ACK-a korištenjem
connect() sistemskog poziva. To je jednako opcijama -PA -PE. Takav način pronalaženja
hostova je obično dostatan kad su u pitanju lokalne mreže, ali preporučen je malo
potpuniji set sondi za istraživanje kod sigurnosnog auditinga.
Opcija -P* (koja odabire ping tipove) može biti kombinirana. Možete povećati šanse
provaljivanja vatrozida slanjem mnogo sondi koje koriste različite TCP portove/zastavice
(engl. flags) i ICMP kodove. Također imajte na umu da se po defaultu na lokalnoj mreži za
otkrivanje hostova koristi ARP discovery (-PR) čak i kad navedete druge -P* opcije zbog
toga jer je gotovo uvijek brži i efikasniji.
Sljedeće opcije upravljaju postupkom otkrivanja hostova.
-sL (List Sken)
List sken nije skeniranje hosta, već saznavanje nekih javno dostupnih informacija o
njemu bez slanja ijednog paketa prema tom hostu. List scan jednostavno ispiše svakog
hosta kojeg smo specificirali i napravi reverse DNS rezoluciju da bi saznao njegovo
ime. Iznenađujuće je koliko korisnih informacija možete dobiti ovim načinom
"skeniranja". Npr. fw.chi.playboy.com je vatrozid Čikaškog (Chichago) ureda firme
Playboy Enterprises. Nmap na kraju navede i ukupan broj IP adresa koje pripadaju tom
hostu. List Sken je koristan u situacijama kada se želite uvjeriti da imate ispravne
IP adrese koje želite skenirati. Ukoliko List sken izbaci nazive domena koje ne
poznajete bilo bi dobro provjeriti prije nego pokrenete skeniranje, jer ne bi bilo
dobro da počnete skenirati krive hostove ;-).
Kako je ideja samo ispisati popis ciljanih hostova, ne možete kombinirati opcije za
funkcionalnosti višeg nivoa, poput skeniranja portova, detekcije OS-a, ping skeniranja
isl. Ukoliko želite isključiti ping skeniranje, a ipak koristiti funkcionalnosti višeg
nivoa, pročitajte opis -P0 opcije.
-sP (Ping Sken)
Ova opcija kaže Nmap-u da napravi samo ping sken (otkrivanje hostova) i da ispiše
hostove koji su odgovorili na skeniranje. Ne radi se nikakvo dodatno testiranje (poput
port skeniranja ili detekcije OS-a). To je način skeniranja koji je stupanj
intruzivniji od list skena ali se može koristiti u istu svrhu. Dozvoljava lagano
"pretraživanje neprijateljskog teritorija" (engl. reconnaissance), bez pretjeranog
privlačenja pažnje, jer znati koliko hostova je stvarno "živo" na mreži je važnija
informacija za napadača ili sigurnosnog auditora, nego lista koju je izbacio list
scans popisom svih IP adresa i hostova koji postoje.
Sistemski administratori također nalaze ovu opciju poprilično korisnom. Može se
koristiti za pronalaženje dostupnih računala na mreži ili koristiti kao alat za
nadgledanje dostupnosti servera. Taj način primjene se naziva ping sweep i mnogo je
pouzdaniji od pinganja broadcast adrese zato jer mnogi hostovi ne odgovaraju na
broadcast upite. (Konkretno windows mašine ne odgovaraju na broadcast ping, ali
odgovaraju na druge tipove broadcast paketa).
Po defaultu -sP opcija šalje ICMP echo i TCP paket na port 80. Kad je pokrenuta od
strane neprivilegiranog korisnika (korisnika koji nije lokalni administrator), poslan
je SYN paket na port 80 (korištenjem API poziva connect() ). Kad privilegirani
korisnik pokušava skenirati hostve na lokalnoj mreži, koriste se ARP zahtjevi (-PR)
osim ako nije specificirana opcija --send_ip. Opciju -sP možete kombinirati s bilo
kojim tipom otkrivajućih (discovery) tipova skeniranja (sve -P* opcije osim -P0
opcije) kako bi postigli veću fleksibilnost. Ukoliko se koristi bilo koji od tih
tipova skeniranja i port broj, automatski su defaultne postavke skeniranja premošćene
(ACK i echo zahtjevi). Ukoliko su između hosta na kojem je pokrenut Nmap i ciljanog
hosta nalaze vatrozidi, preporuka je koristiti upravo te tehnike kako vatrozid ne bi
filtrirao upite ili odgovore na njih.
-P0 (Bez pinganja)
Ova opcija preskače fazu otkrivanja hostova. Ukliko ne koristite ovu opciju, Nmap
pokušava ping skeniranjem saznati koja računala su dostupna kako bi SAMO njih i
skenirao. Ukoliko koristite ovu opciju Nmap će skenirati svakog navedenog hosta bez
obzira da li je dostupan ili ne, jer neće raditi provjeru. Ukoliko odaberete kompletnu
klasu B (/16 po CIDR notaciji) Nmap će skenirati svih 65536 hostova, bez obzira da li
su "živi" ili ne. Napomena: drugi karakter u ovoj opciji je NULA, a ne veliko slovo O.
Ukoliko je na hostu zatvoren ICMP protokol (što je slučaj kod 90% računala na
internetu), a niste stavili -P0 opciju, Nmap neće skenirati ta računala, dakle,
ukoliko želite skenirati računala koja ne odgovaraju na ICMP echo upit, a znate da
postoje i da su "živi" stavite ovu opciju.
-PS [lista_portova] (TCP SYN Ping)
Ova opcija šalje prazan TCP paket s upaljenim SYN flagom. Defaultni odredišni port je
80 (možete se konfigurirati kod kompajliranja programa na način da promijenite
DEFAULT_TCP_PROBE_PORT u nmap.h biblioteci), no, možete navesti i neki drugi port kao
parametar. Isto tako je moguće poslati zarezom odvojenu listu portova kao parametar
ovoj opciji (npr. -PS22, 23,25,80,113,1050,35000). U tom će slučaju nmap poslati
paket na svaki od navedenih portova paralelno.
SYN flag u paketu kaže ciljanom hostu da se želite spojiti na navedeni port/portove.
Ukoliko je port zatvoren, odgovor koji će Nmap dobiti od ciljanog hosta je RST
(reset). Ukoliko je port otvoren, ciljano računalo će poslati SYN/ACK paket, što je
drugi korak u trostrukom rukovanju TCP protokola. Računalo na kojem je pokrenut Nmap u
tom trenutku prekida konekciju na način da pošalje RST paket (umjesto ACK paketa koji
bi završio trostruko rukovanje i uspostavio konekciju sa ciljanim hostom). RST paket
je poslao kernel računala na kojem je pokrenut Nmap, jer je dobio SYN/ACK paket koji
nije očekivao.
Nmap ne zanima da li je port otvoren ili zatvoren, RST ili SYN/ACK odgovor koji je
dobio dovoljan su odgovor da je računalo "živo". Bez obzira na to RST odgovor znači da
je računalo tu i da je "živo", dok SYN/ACK odgovor uz to znači i da računalo "sluša"
na navedenom portu.
Na UNIX mašinama samo privilegirani korisnik root može slati i primati sirove (RAW)
TCP pakete. Za neprivilegirane korisnike napravljen je obilazni put u kojem Nmap
automatski poziva connect() API na svaki navedeni port. To je postiglo efekt slanja
SYN paketa na coljani host i iniciran je poušaj ostvarivanja konekcije. Ukoliko
connect() API vrati brzi odgovor uspješnog spajanja ili ECONNREFUSED grešku, TCP stack
na OS-u je dobio SYN/ACK ili RST od ciljanog hosta i host je označen kao dostupan.
Ukoliko konekcija "visi" dok ne istekne timeout, ciljani host je označen kao
nedostupan (ugašen). Navedeni obilazni put se koristi i kod IPv6 konekcija, je Nmap
još nema implementiranu izradu sirovih (RAW) paketa za IPv6 protokol.
-PA [lista_portova] (TCP ACK Ping)
TCP ACK ping je sličan SYN pingu. Razlika je, što je lako zaključiti iz samog naziva,
u tome što se umjsto SYN flaga upali ACK flag. Takav paket podrazumijeva da je
konekcija već uspostavljena iako nije, samim tim bi ciljani hostovi uvijek trebali
odgovoriti s RST paketom, te na taj način potvrditi svoje postojanje.
-PA opcija koristi isti defaultni port kao i SYN scan (port 80) i isto kao i SYN scan
može primiti listu portova u istom formatu. Ukoliko neprivilegirani korisnik pokuša
pokrenuti Nmap s ovom opcijom ili je u pitanju IPv6 TCP konekcija, koristi se obilazni
put opisan u TCP SYN pingu. Ova opcija nije savršena, jer connect() u stvari šalje SYN
pakete umjesto ACK paketa
Razlog zašto koristiti i SYN i ACK sonde je radi povećavanja šansi za obilaženje
vatrozida. Mnogi administratori konfiguriraju rutere i ostale jednostavne vatrozide na
način da zaustavljaju dolazeće SYN pakete osim ako nisu namijenjeni nekim javnim
servisima, poput weba ili mail servera. Takav način podešavanja uređaja sprječava
nedozovljene konekcije prema računalima tvrtke, ali omogućava neograničen izlazni
promet prema internetu. Ovakav pristup konekcija bez stanja (engl. stateless) oduzima
malo resursa na vatrozidima/ruterima i podržan je na gotovo svim hardverskim i
softverskim filterima. Netfilter/ iptables, poznati vatrozid na Linux operativnom
sustavu nudi opciju --syn kako bi mogli implementirati ovakav pristup konekcija bez
stanja (engl. stateless). Kod tako konfiguriranih vatrozida, sonde SYN ping (-PS) će
najvjerovatnije biti blokirane kad ih pošaljete na zatvorene portove. No međutim, ACK
sonde će bez problema prolaziti kroz njih.
Drugi tip vatrozida podržava konekcije sa stanjem (engl. stateful) koji odbacuju sve
neočekivane pakete. Ova opcija se u početku koristila samo kod naprednijih vatrozid
rješenja, ali je vremenom postala rasprostranjenija. Linux vatrozid Netfilter/iptables
podržava ovu opciju korištenjem opcije --state, koja kategorizira pakete vezano uz
stanje konekcije. Skeniranjem takvih sustava veća je vjerovatnost da ćemo od SYN sonde
dobiti nekakvu informaciju, nego od ACK, jer se ACK sonde koje nemaju uspostavljenu
konekciju tretiraju kao lažne i odbačeni su bez ikakvog odgovora. U slučaju dvojbe,
najbolje je poslati i SYN i ACK sonde naviođenjem opcija -PS i -PA.
-PU [lista_portova] (UDP Ping)
Još jedna metoda detekcije hostova je i UDP ping. UDP ping šalje prazne UDP pakete
(osim ako nije definirana opcija --data_length) na navedene portove. Portlist opcija
ima isti format kao i prije obrađene opcije -PS i -PA. Ukoliko nije naveden niti jedan
port, defaultni je 31338. To se može promijeniti kod kompajliranja promjenom
DEFAULT_UDP_PROBE_PORT u nmap.h biblioteci. Namjerno je odabran visoki nestandardni
port, jer bi slanje paketa na otvorene UDP portove dalo neželjene rezultate za ovu
vrstu skena.
Nakon što je ciljano računalo dobilo paket na zatvoreni port, trebalo bi odgovoriti
ICMP paketom " nedostupan port" (engl. port unreachable). Na osnovu toga Nmap može
zaključiti da je ciljani host "živ". Drugi tipovi ICMP grešaka, poput nedostupan
host/mreža ili premašen TTL (engl. TTL exceeded) nagovještavaju da je host ugašen ili
nedostupan. Ukoliko nema nikakvog odgovora, Nmap također zaključi da je host ugašen/
nedostupan. Ukoliko je paket stigao na otvoreni UDP port, većina servisa će
jednostavno ignorirati prazan UDP paket i Nmap neće dobiti nikakav odgovor. Zbog toga
je defaultni port 32338, jer je mala mogućnost da će neki servis koristiti taj port.
Postoje i neki servisi, poput chargen-a, koji će odgovoriti na prazan UDP paket i na
taj način otkriti Nmapu da je host "živ".
Glavna prednost ovog tipa skeniranja je da obilazi vatrozide i paket filtere koji
skeniraju samo TCP promet. Npr. Linksys BEFW11S4 bežični (wireless) ruter na vanjskom
mrežnom adapteru filtrira samo TCP portove, a na UDP skenove odgovara s ICMP port
nedostupan.
-PE; -PP; -PM (ICMP tipovi pinganja)
Uz do sad navedene tipove skeniranja i otkrivanja hostova, Nmap može slati i
standardne ICMP pakete korištenjem klasičnog ping programa. Nmap šalje ICMP paket tipa
8 (echo request) na ciljanu IP adresu očekujući odgovor tipa 0 (echo reply), ukoliko
je host "živ". Na štetu mrežnih istraživača, većina hostova i vatrozida na internetu
blokira te pakete umjesto da na njih odgovara kako je opisano u RFC 1122[4] dokumentu.
Zbog toga su ICMP skenovi rijetko ili gotovo nikad pouzdani kad se ciljani host nalazi
na internetu, ali za sistem administratore koji nadgledaju unutrašnje mreže, ovo je
praktičan i najjednostavniji pristup za skeniranje hostova. Opisani način skeniranja
možete upaliti korištenjem -PE opcije.
Bez obzira na to što je echo zahtijev standardni ICMP ping upit, Nmap se nije
zaustavio na tome. Ako pogledate ICMP standard (RFC 792[5]) vidjet ćete da je u njemu
naveden i timestamp zahtijev, information zahtijev i zahtijev za adresnom maskom i to
pod kodovima 13,15 i 17. Iako je namjena tih upita saznati informacije poput adresne
maske i trenutnog vremena, vrlo ih je lako iskoristiti za otkrivanje hostova. Host
koji odgovori je "živ". Nmap u trenutnoj verziji ne podržava information zahtijev, jer
se ne koristi često. RFC 1122 inzistira na tome da “host NE BI TREBAO implementirati
taj ICMP tip poruka”. Upite za timestamp i adresnu masku možete poslati s -PP i -PM
opcijama. Timestamp odgovor (ICMP kod 14) ili odgovor adresne maske (kod 18) otkrivaju
da je ciljani host "živ". Ta dva upita su korisni u slučajevima kad administratori
blokiraju echo zahtijev pakete, ali zaborave blokirati ostale ICMP pakete.
-PR (ARP Ping)
Jedan od najčešćih scenarija korištenja Nmap-a je skeniranje ethernet LAN-a. Na većini
LAN-ova, posebno na onima koji koriste privatne ip adrese definirane u RFC 1918
dokumentu je većina IP adresa u stvari neiskorištena. Kad Nmap pokuša poslati sirovi
IP paket poput ICMP echo zahtjeva, operativni sustav mora ustanoviti MAC adresu
računala koja pripada ciljanoj IP adresi, kako bi moglo adresirati ethernet frame. To
je obično sporo i problematično jer operativni sustavi nisu napisani s pretpostavkom
da će u vrlo kratkom vremenskom periodu morati poslati milione ARP zahtjeva prema
nepostojećim hostovima.
ARP sken zadužuje Nmap i njegove optimizirane algoritme za ARP zahtjeve i ukoliko Nmap
dobije odgovor ne mora uopće pokretati IP bazirani ping, jer već zna da je računalo
dostupno. Ovo čini ARP scan mnogo bržim i pouzdanijim od IP baziranog skena, pa se
defaultno koristi kod skeniranje hostova na ethernetu za koje Nmap zaključi da su na
lokalnoj mreži. Čak ako ste i naveli neke druge tipove pinga, (poput -PE ili -PS),
Nmap će koristiti ARP sken za sve hostove koji su na istoj mreži. Ukoliko ne želite
koristiti ARP sken, navedite opciju --send-ip.
-n (Bez DNS rezolucije)
Ova opcija kaže Nmap-u da nikad ne radi obrnutu DNS rezoluciju (engl. reverse DNS
lookup) na aktivnim IP adresama koje pronađe. Kako je obrnuta DNS rezolucija često
spora, ova opcija ubrzava postupak.
-R (DNS rezolucija za sva ciljana računala)
Ova opcija kaže Nmap-u da uvijek radi obrnutu rezoluciju ciljanih IP adresa. U
normalnim okolnostima to se radi samo kad je potvrđeno da računalo postoji.
--system_dns (Koristi sistemski DNS rezolver)
Defaultno Nmap radi rezolving adresa slanjem upita direktno imenskim serverima (engl.
name servers) koji su podešeni na vašem računalu i čeka odgovore. Mnogo zahtjeva je
poslano istovremeno (10 i više) kako bi brže radilo. Ovu opciju navedite ukoliko
želite koristiti sistemski rezolver (jedna po jedna IP adresa pozivom sistemskog API
poziva getnameinfo()). Ovo je sporije i rijetko je korisno osim ako u Nmap DNS kodu
postoji greška -- molim kontaktirajte nas u tom slučaju. Sistemski rezolver se uvijek
koristi za IPv6 skenove.
--dns_servers <server1[,server2],...> (Serveri koji će se koristiti za obrnute DNS upite)
U normalnim okolnostima, Nmap će pokušati pronaći vaše DNS servere iz resolv.conf
datoteke (na UNIX-u) ili iz registry baze podataka (na Win32). Naravno, postoji
mogućnost da navedete servere po želji korištenjem ove opcije. Ova opcija se ne
koristi ako koristitite opciju --system_dns ili IPv6 sken. Korištenje više DNS servera
je obično brže nego samo jednog.
OSNOVE SKENIRANJA PORTOVA
Bez obzira na to što je vremenom Nmap porastao gledano s funkcionalne strane, počeo je kao
efikasan port skener, te mu to i dalje ostaje osnovna namjena. Jednostavna naredba nmap
ciljani host skenira više od 1660 TCP portova na navedenom računalu. Iako je većina port
skenera grupirala portove u otvorene ili zatvorene, Nmap ima granularniji pristup, te
dijeli portove na: otvorene, zatvorene, filtrirane, nefiltriran, otvorene|filtrirane i
zatvorene|filtrirane.
Gore navedena stanja ne potiču od stvarnih stanja portova, već su opis onoga što Nmap u
stvari vidi. Npr., ukoliko Nmap-om skenirate neku mrežu, dok ste fizički spojeni na nju,
Nmap bi mogao reći da je port 135 otvoren, dok bi isti taj sken u slučaju da tu istu mrežu
skenirate s interneta, najvjerovatnije rekao da je port filtriran (nalazi se iza vatrozida
ili paket filtera).
Šest stanja portova kako ih Nmap prepoznaje
otvoren
Aplikacija aktivno prihvaća TCP konekcije ili UDP pakete na navedenom portu. To je
ujedno i cilj skoro svakog skeniranja. Osobe koje se bave sigurnošću znaju da je svaki
otvoreni port, potencijalno mjesto napada. Napadači i penetration testeri žele
iskoristiti otvorene portove, dok ih administratori pokušavaju zatvoriti ili zaštititi
vatrozidima, bez da zabrane pristup legitimnim korisnicima. Skeniranje otvorenih
portova je zanimljivo ne samo za sigurnosne skenove, već i u slučaju kad želite
saznati koji servisi i aplikacije su dostupni na mreži.
zatvoren
Zatvoreni port je dostupan (odgovorio je na Nmap-ov upit), ali na njemu ne sluša niti
jedna aplikacija. Zatvoreni port nam govori da se na toj IP adresi nalazi host koji je
upaljen, koji najvjerovatnije nije iza vatrozida ili paket filtera, a to nam može
pomoći i i otkrivanju verzije OS-a. Kako su zatvoreni portovi dostupni (nitko nam nije
zabranio pristup do njih), isplati se kasnije ponoviti sken, jer možda će kasnije biti
otvoreni. Administratori se trude zabraniti pristup takvim portovima korištenjem
vatrozida i paket filtera, u tom bi slučaju port bio filtriran, a ne zatvoren (što je
objašnjeno u nastavku).
filtriran
Nmap ne može ustanoviti da li je port otvoren ili ne, jer neki uređaj (vatrozid,
pravila na ruteru, paket filter) blokira upite prema tom portu. Ti su portovi
frustrirajući za hakere, jer ne daju gotovo nikakve informacije. Ponekad odgovaraju s
ICMP porukom o grešci poput tip 3 kod 13 (odredište je nedostupno - komunikacija
administrativno zabranjena), ali filteri koji samo odbace paket i ne daju nikakav
odgovor na njegu su najčešći. Zbog toga Nmap mora poslati upit više puta kako bi bio
siguran da je paket odbačen zbog filtriranja, a ne zbog mrežnog zagušenja te samim tim
usporava skeniranje.
nefiltriran
Ovo stanje znači da je port dostupan, ali Nmap ne može ustanoviti da li je otvoren ili
zatvoren. Samo ACK sken (koji se koristi za otkrivanje pravila na vatrozidu može
vratiti nefiltriran kao odgovor. Skeniranje nefiltriranih portova nekom drugom metodom
(poput Windows skena, SYN skena ili FIN skena može dati odgovor na pitanje da li je
port otvoren ili zatvoren.
otvoren|filtriran
Nmap okarakterizira port ovim stanjem kada nije u mogućnosti ustanoviti da li je port
otvoren ili filtriran. To se dogodi u situacijama kada na upit ne dobije nikakav
odgovor. Nedostatak odgovora može značiti da je paket filter odbacio paket i/ili bilo
kakav odgovor koji je taj paket inicirao. Samim tim Nmap nije siguran da li je port
otvoren ili filtriran. UDP, IP protokol, FIN Null i Xmas scan mogu klasificirati port
ovim stanjem.
zatvoren|filtriran
U slučaju kad Nmap ne može ustanoviti da li je port zatvoren ili filtriran,
okarakterizirat će ga ovim stanjem. IPID Idle Scan je jedina sken metoda koja može
vratiti ovakav rezultat.
TEHNIKE SKENIRANJA PORTOVA
Kako nisam previše vičan popravcima na automobilu, mogu potrošiti sate i sate samo da
nađem odgovarajući alat (poput čekića, ljpljive trake, ključa isl.). Nakon što odustanem
od smješnih pokušaja da nešto popravim i odvezem auto kod stvarnog mehaničara, začuđen sam
kako jednostavno i nadasve uspješno izvadi iz velike kutije s alatatom baš onaj koji je
potreban za uspješan popravak. Umjestnost skeniranja portova je slična. Stručnjak razumije
mnoštvo tehnika skeniranja i odabere baš onu (ili kombinaciju više tehnika) koja je
odgovarajuća za određeni posao. Neiskusni korisnisi i script kiddies (osobe koje koriste
skripte koje je napisao netko drugi ne razumijevajući što i kako te skripte rade),
pokušavaju sve riješiti defaultnim SYN skanom. Kako je Nmap besplatan program, jedina
prepreka između Vas i masteriranja port skeninga je znanje. To je definitivno suprotno od
automehaničarskog posla, u kojem recimo mož ete znati da Vam treba zračni kompresor, ali
to ne umanjuje činjenicu da ga trebate i kupiti.
Većina tipova skeniranja koje nmap podržava dostupni su privilegiranim korisnicima (morate
biti ulogirani kao administrator). To je zbog toga jer šalju sirove (RAW) pakete koji
zahtjevaju root pristup u UNIX svijetu. Korištenje administratorskog korisničkog accounta
je preporučeno na windows operativnim sustavima, mada Nmap ponekad radi i s
neprivilegiranim korisnicima, ako je WinPCap prethodno instaliran na sustav i aktivan.
Zahtjev za root privilegijama je bila ozbiljna prepreka kad je Nmap prvi put pušten u
javnost 1997. godine, jer je većina korisnika imala pristup dijeljenim shell accountima.
Sada je svijet drugačiji. Kompjutori su jeftiniji, veći broj ljudi ima stalni pristup
internetu, a desktop UNIX sustavi su dominantni (uključujući linux i MAC OS X). Windows
verzija Nmap-a je također dostupna, te je samim tim i Nmap dostupniji većem broju
korisnika. Zbog svih tih razloga, sve je manja potreba korisnika da pokreću Nmap logirani
sa dijeljenim shell accountima. To je naravno super stvarm jer je Nmap pokrenut pod
accountom privilegiranog korisnika mnogo moćniji i fleksibilniji.
Iako Nmap pokušava reproducirati ispravan rezultat svojih skenova, imajte na umu da su sve
unutrašnje komponente Nmap-a bazirane na paketima vraćenim od ciljanih računala (ili
firewall uređaja ispred njih). Neki hostovi mogu biti nepouzdani i podešeni na način da
vrate pakete koji će zavarati Nmap i dati krivi rezultat. Još češći su hostovi koji ne
podržavaju RFC standard, te ne odgovaraju onako kako Nmap očekuje od njih. FIN, Null i
Xmas skenovi su pogotovo podložni tim problemima. Problemi poput gore navedenih su
specifični za pojedine tipove skeniranja i o tome se raspravlja u svakoj od tih tehnika
skeniranja.
Ovo poglavlje dokumentira hrpu tehnika skeniranja portova koje podržava Nmap. Samo jedna
od spomenutih metoda može biti korištena u jednom trenutku, osim UDP skena (-sU) koji može
biti kombiniran s bilo kojom od TCP sken matoda. Radi lakšeg pamćenja, opcije skeniranja
portova su u obliku -sC, gdje je C vidljiv iz samog naziva sken tipa i obično je to prvo
slovo. Jedini izuzetak je FTP bounce scan (-b). Defaultno, Nmap radi SYN scan iako će ga
zamijeniti s Connect() skenom, ako korisnik nema odgovarajuće ovlasti slanja raw paketa
(root pristup na UNIX sustavima) ili ako je specificirana IPv6 kao ciljana IP adresa. Od
svih navedenih tipova skenova u ovom poglavlju, neprivilegirani korisnik može pokrenuti
samo Connect() i FTP bounce scan.
-sS (TCP SYN scan)
SYN scan je defaultni i najpopularniji način skeniranja i to zbog opravdanih razloga.
Može ga se izvesti brzo, može skenirati tisuće portova u sekundi na brzim mrežama koje
nisu opterećene firewall uređajima koji utječu na kretanje paketa. SYN scan je
relativno neagresivan i nevidljiv, jer nikad ne završi TCP konekciju (ne uspostavi
trostruko rukovanje do kraja). Također je jednako efikasan na svim implementacijama
TCP stacka, jer ne ovisi o specifičnim platformama kao što je to slučaj kod Nmap-ovog
Fin/Null/Xmas, Maimon i Idle skena. Također je u mogućnosti čisto i pouzdano razlučiti
između otvorenog, zatvorenog i filtriranog stanja porta.
Tehnika SYN scana se najčešće naziva poluotvoreno skeniranje, jer nikad ne uspostavite
potpunu TCP konekciju. Naime, pošaljete SYN paket, kao što bi ga poslali u slučaju da
želite uspostaviti stvarnu TCP konekciju i čekate na odgovor. Ako kao odgovor dobijete
SYN/ACK, znači da postoji aplikacija koja sluša na tom portu (port je otvoren), dok
RST (reset) znači da ne postoji aplikacija koja sluša na tom portu (port je zatvoren).
Ukoliko i nakon nekoliko ponovnih slanja upita nema nikakvog odgovorar, port je
okarakteriziran kao filtriran. Port je također označen kao filtriran ako kao odgovor
dođe ICMP unreachable error (ICMP nedostupan - tip 3, kodovi 1, 2, 3, 9, 10 ili 13).
-sT (TCP connect() scan)
TCP Connect() scan je defaultni TCP tip skeniranja ukoliko je SYN scan nedostupan. To
se događa u slučajevima kad korisnik nema privilegiju slanja raw paketa ili kad je
skenirani host na IPv6 mreži. Umjesto da šalje raw pakete, kao što to radi većina
drugih tipova skeniranja, Nmap zatraži operativni sustav da uspostavi konekciju s
ciljanim računalom na poru kojiželimo skenirati, na način da pošalje connect()
sistemski poziv. To je isti sistemski poziv koji koriste web preglednici, P2P klijenti
i većina drugih mrežnih aplikacija kad ž ele uspostaviti konekciju. Dio je programskog
unosa poznatog kao Berkeley Sockets API. Umjesto da iščitava raw pakete Nmap koristi
navedeni API kako bi dobio statusne informacije svake pokušane konekcije.
Ukoliko je SYN scan dostupan, obično je i bolji odabir. Naime, Nmap ima puno manje
kontrole nad connect() API pozivom, nego nad raw paketima, te je samim tim Nap manje
efikasan. Sistemski poziv napravi potpunu konekciju na otvorene portove ciljanog
računala umjesto da napravi reset kao što je slučaj kod SYN skena. Tim postupkom ne
samo da gubimo više vremena kako bi saznali da li su portovi otvoreni ili ne, nego
postoji i veća vjerovatnost dsa će host zapisati u log pokušaj spajanja. Činjenica je
da će svaki IDS sustav logirati i SYN i Connect scan, ali isto tako je činjenica da
većina računala nema IDS sustav. Većina servisa na UNIX-oidima će dodati zapis u
syslog i (ponekad) kriptičnu poruku o grešci, kad se Nmap spoji i odmah odspoji bez
slanja podataka. Jadno napisani servisi se skrše kad se to dogodi, mada je to stvarno
rijetkost. Administrator koji vidi hrpu pokušaja spajanja u logovima koji su svi
inicirani s jednog hosta, odmah će znati da je netko skenirao portove Connect()
metodom.
-sU (UDP skenovi)
Iako većina popularnih servisa na internetu korisiti TCP protokol, UDP[6] servisi su
isto tako široko zastupljeni. DNS, SNMP i DHCP (registrirani portovi 53, 161/162 i
67/68) su tri najpoznatija. Zbog toga što je UDP skeniranje mnogo sporije i teže za
izvesti nego TCP, neki sigurnosni auditori, ignoriraju UDP portove. To je velika
pogreška, jer su exploitabilni UDP servisi česta pojava i napadači ih sigurno neće
ignorirati. Srećom, Nmap može pomoći u istraživanju UDP portova.
UDP scan aktivirate naredbom -sU. Može biti kombinirana s TCP skenom poput SYN skena (
-sS), kako bi oba protokola bili provjereni "jednim udarcem".
UDP scan radi na način da pošalje prazan UDP header (bez podataka) na svaki ciljani
port. Ukoliko je vraćen ICMP port unreachable (ICMP nedostupan port) i to tip 3 kod 3,
onda je port zatvoren. Druge ICMP greške (tip 3, kodovi 1, 2, 9, 10 ili 13) označavaju
port kao filtriran.Povremeno će servis odgovriti s UDP paketom, dokazujući da je port
otvoren. Ukoliko nakon nekoliko retransmisija nema nikakvog odgovora, port je
okarakteriziran kao otvoren|filtriran. To znači da bi port mogao biti otvoren ili
možda paket filteri blokiraju promet prema njemu. Version scan (-sV) može pomoći da se
ustanovi koji portovi su stvarno otvoreni, a koji su filtrirani.
Veliki izaziv kod skeniranja UDP portova je napraviti ti brzo. Otvoreni i filtrirani
portovi rijetko pošalju ikakav odgovor, ostavljajući Nmap da napravi time out, te
nakon toga ponovno pošalje paket u slučaju da je prethodni iz bilo kojeg razloga bio
izgubljen. Zatvoreni portovi su često još veći problem. Oni najčešće pošalju kao
odgovor ICMP port unreacheble grešku. No, za razliku od RST paketa koje pošalju
zatvoreni portovi na TCP protokolu kao odgovr na SYN ili Connect() scan, mnogi hostovi
ograničavaju ICMP port urnreachable poruku po defaultu. Linnux i Solaris su jako
striktni vezano za to. Tako npr. Linux 2.4.20 kernel ograničava destination
unreachable poruku na jednu po sekundi (u net/ipv4/icmp.c biblioteci)..
Nmap pokušava ustanoviti da li je to slučaj i smanjuje brzinu skeniranja veano uz to,
kako bi spriječio zaguš ivanje nekorisnim paketima koje će ciljano računalo tako i
tako tiho odbaciti. Nažalost, spomenuti limit koji je postavljen kod linuxa, znači da
će skeniranje svih 65536 portova trajati više od 18 sati. Ideja ubrzavanja UDP skena
je da se paralelno skenira više hostova, na način da se najprije skleniraju
najpopularniji portovi na brz način, skenirajući iza firewall-a i koristeći
--host-timeout kako bi se izbjegli spori hostovi.
-sN; -sF; -sX (TCP Null, FIN i Xmas skenovi)
Ova tri tipa skenova (moguće ih je postići i više korištenjem --scanflags opcije
opisane u sljedećoj sekciji) iskorištavaju rupu u standardu TCP RFC[7], kako bi
razlučili koji port je otvoren, a koji zatvoren. Na strani 65 piše: “Ukoliko je stanje
odredišnog porta ZATVORENO ... dolazeći segment koji ne sadrži RST prouzročuje da RST
bude poslan kao odgovor.” Na idućoj stranici se raspravlja o paketima poslanim na
otovorene portove bez upaljenih SYN, RST ili ACK bitova i kaže da: “najvjerovatnije se
nećete naći u takovoj situaciji, ali ako se nađete, jednostavno odbacite paket.”
Kod skeniranja sistema koji su kompatibilni s tim RFC tekstom, svaki paket koji u sebi
ima upaljene bitove SYN, RST ili ACK rezzultirat će vraćenim RST paketom ako je port
zatvoren, a neće dati nikakav odgovor, ako je port otvoren. Dok god nije upaljen niti
jedan od tih bitova, bilo koja kombinacija druga tri bita (FIN, PSH i URG) je u redu.
Nmap to iskorištava s tri dolje navedena tipa skeniranja:
Null scan (-sN)
Ne uključuje niti jedan od bitova (TCP oznaka zaglavlja je 0)
FIN scan (-sF)
Uključuje samo TCP FIN bit
Xmas scan (-sX)
Uključuje FIN, PSH i URG flagove, "osvjetljavajući" paket kao božićno drvce. (op.
prev. Xmas=Božić
Sva tri tipa skeniranja su potpuno ista što se ponašanja tiče, samo što su im upaljene
različite TCP oznake u paketima. Ukoliko je kao odgovor dobiven RST paket, port se
smatra zatvorenim, dok situacija u kojoj nema odgovora, smatra da je port
otvoren|filtriran. Port je označen kao filtriran, ako je odgovor na scan ICMP
unreachable greška (tip 3, kodovi 1, 2, 3, 9, 10 ili 13).
Glavna prednost ovih tipova skeniranja je ta da mogu "proviriti" kroz neke ne stateful
firewall uređaje i paket filtering rutere. Druga prednost im je ta da su još više
nevidljivi od SYN skena. No, nemojte se u to pouzdavati, jer većina modernih IDS
sustava može biti konfigurirana da ih prepozna. Veliki nedostatak je da ne podržavaju
svi sistemi RFC 793 do zadnjeg slova, pa tako većina sustava odgovara RST paketom bez
obzira na to da li je port otvoren ili nije. Kod takvih sustava su svi portovi koje
Nmap skenira okarakterizirani kao zatvoreni. Većina operativnih sustava koji se tako
ponašaju su Microsoft Windows, većina Cisco uređaja, BSDI i IBM OS/400. No, ovaj tip
skeniranja radi na većini UNIX sustava. Dodatan nedostatak ovih tipova skenova je taj
što ne mogu razlikovati otvorene portove od nekih filtriranih, te kao odgovor dobijete
otvoren|filtriran, pa si vi mislite...
-sA (TCP ACK scan)
Ovaj tip skeniranja razlikuje se od ostalih do sad opisanih po tome što nikad ne
otkrije otvorene ili čak otvorene|filtrirane portove. Namjena mu je mapirati pravila
firewall-a, tj. da zaključi da li je firewall stateful, te koji su portovi filtrirani.
Kad je u pitanju ACK scan, onda je upaljena samo ACK zastavica (flag) (osim ako
koristite --scanflags ). Kad skenirate nefiltrirane hostove, otvoreni i zatvoreni
portovi će vratiti RST paket. Nmap ih u tom slučaju označi kao nefiltrirane, što znači
da su dostupni ACK paketima, ali nije definirano da li su otvoreni ili zatvoreni.
Portovi koji ne odgovaraju na upite ili pošalju određene ICMP greške (tip 3, kod 1, 2,
3, 9, 10 ili 13) su označeni kao filtrirani.
-sW (TCP Window scan)
Window scan je sličan ACK scanu, samo što exploatira implamentacijske detalje
operativnih sustava kako bi razlučio otvorene portove od zatvorenih, umjesto da uvijek
ispiše nefiltriran kad dobije RST kao odgovor. To radi na način da pregleda TCP Window
polje RST paketa koji je dobio. Na nekim sustavima otovreni portovi koriste pozitivnu
veličinu prozora (čak i za RST pakete), dok zatvoreni portovi imaju prozor veličine 0.
Dakle, umjesto da uvijek označi port kao nefiltriran kad dobije RST kao odgovor,
Window scan označi portove kao otvorene ili zatvorene, ovisno o tome da li je veličina
prozora pozitivna ili 0.
Ovaj način skeniranja se pouzdaje u implementacijske detalje nekih operativnih
sustava, tako da mu ne morate uvijek vjerovati. Sistemi koji su "otporni" na ovaj
način skeniranja obično će vratiti sve portove kao zatvorene. Naravno isto tako je
moguće da računal stvarno nema otovrenih portova. Ukoliko je većina portova zatvorena,
ali ima onih koji su označeni kao filtrirani, (npr. češće korišteni portovi poput 22,
25, 53) , sustav je podložan ovom načinu skeniranja i rezultat je najvjerovatnije
ispravan. Ukoliko pokrenete sken koji vam vrati 1000 zatvorenih portova i 3 otvorena
ili filtrirana porta, najvjerovatnije su ta 3 porta uistinu i otvorena.
-sM (TCP Maimon scan)
Maimon scan je dobio naziv po osobi koja ga je otkrila - Uriel Maimon. Tehniku
skeniranja je opisao u časopisu Phrack broj 49 (Studeni 1996). Nmap je izdan 2 godine
kasnije i omogućavao je tu tehniku skeniranja. Tehnika je ista kao i Null, Xmas i FIN
scan, osim što je paket koji se šalje FIN/ACK. Po RFC dokumentu 793 (TCP), treba
odgovoriti RST paketom, bez obzira da li je port otvoren ili zatvoren. No, Uriel je
primjetio da većina BSD sistema jednostavno odbaci paket ako je port otvoren.
--scanflags (Custom TCP scan)
Napredni Nmap korisnici nisu vezani uz poznate tipove skenova. --scanflags opcija
dozvoljava da dizajnirate vlastiti tip skeniranja, navodeći bilo koju kombinaciju TCP
zastavica (flagova). Neka važi kreativni sokovi teku, dok izbjegavate otkrivanje
svojih radnji od strane IDS sustava čiji su autori samo prošli kroz Nmap opcije i
dodali pravila koja prepoznaju navedene tipove skeniranja.
--scanflags argument može biti brojčana vrijednost poput 9 (PSH i FIN), ali korištenje
simboličnih imena je jednostavnije. Jednostavno izmješajte zajedno bilo koju
kombinaciju zastavica (flagova) URG, ACK, PSH, RST, SYN i FIN. Npr.
--scanflags URGACKPSHRSTSYNFIN postavlja sve zastavice, ali nije pretjerano koristan
za skeniranje. Redosljed navođenja zastavica je nebitan.
Uz navođenje željenih zastavica, možete navesti i bazni TCP tip skeniranja (poput -sA
ili -sF), što će objasniti Nmap-u kako da interpretira odgovore. Npr. SYN scan tretira
paket na koji nije dobio odgovor kao filtriran port, dok ga FIN scan tretira kao
otvoren|filtriran. Nmap će se ponašati isto kao što se ponaša kod specificiranog
baznog skena, osim što će koristiti zastavice koje ste naveli. Ukoliko ne navedete
bazni tip skeniranja, koristit će se SYN scan.
-sI <zombie host[:probeport]> (Idlescan)
Ova napredna metoda skeniranja omogućava slijepo skeniranje ciljanog računala (niti
jedan paket nije poslan na ciljano računalo s vaše stvarne IP adrese).Umjesto toga
koristite zombie host računalo i predvidljiv IP fragmentation ID na njemu kako bi
dobili informaciju o tome koji su portovi otvoreni na ciljanom računalu. IDS sustavi
će pokazati da scan dolazi sa zombie mašine kojju ste specificirali kod pokretanja
ovog tipa skeniranja (zombie mora biti upaljen i mora zadovoljavati neke kriterije).
Ovaj način skeniranja je prekompleksan da bi ga ovdje opisali u potpunosti, pa sam
napisao i postao informativni članak sa svim detaljima na
http://nmap.org/book/idlescan.html.
Osim što je nevjerovatno nevidljiv (zbog načina na koji radi) ovaj tip skeniranja
omogućava mapiranje IP baziranih pravila između računala. Ispis portova pokazuje
otvorene portove kako ih vidi zombi računalo. Dakle, možete koristiti više zombie
računala za skeniranje ciljanog računala.
Možete staviti dvotočku i broj porta iza nje, kako bi na tom portu provjerili da li su
IPID promjene predvidljive. Ukoliko to ne navedete, Nmap će koristiti standardni port
za TCP pinganje (80).
-sO (IP protocol scan)
IP protokol scan Vam omogućava da provjerite koji IP protokoli (TCP, ICMP, IGMP isl.)
su podržani na ciljanim mašinama. Tehnički gledano, to i nije port scan jer prolazi
kroz brojeve IP protokola, a ne kroz brojeve TCP i UDP portova. No ipak koristi opciju
-p, kako bi odabrao skenirane brojeve IP protokola, ispisuje rezultate u normalnoj
tabeli kao i kod skeniranja portova, pa čak koristi i isti engine za skeniranje kao i
kod skeniranja portova. Kad sve to uzmemo u obzir - ova metoda skeniranja je dovoljno
slična skeniranju portova, pa je stoga i uključena u ovo poglavlje.
Osim što je koristan sam po sebi, protokol scan pokazuje i snagu open source softvera.
Iako je temeljna metoda vrlo jednostavna, nisam je mislio uključiti u Nmap, niti sam
dobio zahtjev za tom funkcionalnošću, sve dok u ljeto 2000, Gerhard Rieger nije razvio
ideju, napisao izvanredan patch koji to implementira u Nmap i posalo na nmap-hakers
listu. Uključio sam taj patch u Nmap i pustio novu verziju već drugi dan. Jako malo
komercijalnog softvera ima korisnike koji su toliki entuzijasti da bi razvili vlastita
poboljšanja za pojedine produkte!
Protokol scan radi vrlo slično kao i UDP scan. Umjesto da prolazi kroz brojeve portova
UDP paketa, šalje IP pakete i prolazi kroz 8 bitnio polje samog IP protokola. Headeri
(zaglavlja) su obično prazni i ne sadrže nikakve podatke, pa čak niti ispravni header
za određeni protokol. Izuzeci od tog pravila su TCP, UDP i ICMP protokol. Za te
protokole je uključen ispravan protokol header (zaglavlje), jer neki sustavi u
suprotonom ne žele poslati paket, tako da Nmap već ima funkcije za kreiranje ispravnih
headera. Umjesto da čeka ICMP unreachable poruku, protokol scan traži ICMP protoKol
unreachable poruku. Ukoliko Nmap dobije bilo kakav odgovor u bilo kojem protokolu od
ciljanog računala, Nmap označi taj protokol kao oOtvoren. ICMP protocol unreachable
greška (tip 3, kod 2) označi protokol kao Zatvoren. Sve ostale ICMP poruke (tip 3, kod
1, 3, 9, 10 i 13) označe protokol kao filtriran (iako je to istovremeno dokaz da je
ICMP protokol otvoren). Ukoliko ne dođe nikakav odgovor nakon ponovnih pokušaja
slanja, protokol je označen kao otvoren|filtriran.
-b <ftp relay host> (FTP bounce scan)
Zanimljiva funkcionalnost FTP protokola (RFC 959[8]) je podrška za tzv. proxy ftp
konekcije. To omogućuje korisniku da se spoji na jedan FTP server, te nakon toga
zatraži da fileovi budu poslani na neki drugi FTP server. Ta funkcionalnost je
sazrijela za napade na mnogo nivoa, tako da je većina servera prestala pružati podršku
za to. Jedan od napada koji je izvediv je taj da omogućava napadaču natjerati FTP
server da skenira druge FTP servera u potrazi za otvorenim portovima. Jednostavno
zatražite od FTP servera da poš alje datoteku na svaki od portova koji vas zanima na
ciljanom računalu. Poruka o grešci koju ćete dobiti će vam raći da li je port otvoren
ili nije. To je ujedno i dobar način obilaženja firewall-a (vatrozida), jer su mnogi
FTP serveri smješteni tamo gdje imaju veći pristup unutrašnjim računalima, nego bilo
koje računalo s interneta. Nmap podržava FTP bounce scan s opcijom -b. Prima parametar
u sljedećem obliku: username: password@server:port. Server je naziv ili IP adresa
ranjivog FTP servera. Kao i kod normalnog URL-a, možete zanemariti username:password,
te ćete se u tom slučaju spojiti kao anonymous user i koriste se sljedeći parametri
anonymous password:-wwwuser@. Broj porta i dvotočka ispred njega također mogu biti
zanemarini, a u tom slučaju ćete se spojiti na standardni FTP port (21).
1997., kad je Nmap lansiran, ova ranjivost je bila široko rasprostranjena, ali do sad
je uglavnom "pokrpana" na većini računala. Ipak, još uvijek postoji ranjivi serveri,
pa nije loše pokušati i ovu opciju kad sve oostale zataje. Ukoliko je obilaženje
vatrozida vaš cilj, skenirajte ciljanu mrežu za otvorenim portom 21 (ili bilo koji ftp
servis, ako skenirate sve portove s otkrivanjem verzije programa - version detection),
te nakon toga pokušajte ftp bounce scan. Nmap će vam reći da li je host ranjiv ili
nije. Ukoliko samo pokušavate sakriti tragove, ne biste trebali (u stvari ne biste
smjeli) skenirati samo hostove na ciljanoj mreži. No, prije nego nasumično počnete
skenirati za ranjivim ftp serverima na internetu, imajte na umu da većina sysadmina
neće cijeniti što im "iskorištavate" servere na taj način
SPECIFIKACIJA PORTOVA I REDOSLJED SKENIRANJA
Uz sve do sad nabrojane metode skeniranja, Nmap nudi opcije pomoću kojih možete
specificirati koje portove želite skenirati, da li će skeniranje portova biti nasumično
ili sekvencionalno. Defaultno Nmap skenira sve portove od 0 do 1024 (uključujući i njih)
kao i sve portove iznad 1024 koji su navedeni u nmap-services datoteci.
-p <port ranges> (Skeniraj samo navedene portove)
Pomoću ove opcije možete odabrati koje portove ćete skenirati i na taj način obići
defaultne postavke. Možete unijeti pojedinačne brojeve i/ili niz brojeva odvojenih
minusom (npr. 1-1023).Ukoliko ž elite skenirati sve portove možete napisati samo
parametar -p- i Nmap će skenirati sve portove od 1-65535. Port 0 je moguće skenirati
jedino ako ga navedete. Kad je u pitanju IP protokol scan (-sO), opcija -p definira
koji protokol želite skenirati (od 0-255).
Kad skenirate i TCP i UDP portove zajedno, možete navesti identifikator protokola na
način da prije brojeva portova stavite identifikator T: za TCP porove ili U: za UDP
portove. Parametar vrijedi sve dok ne navedete neki drugi. Npr. možete napisati -p
U:53,111,137,T:21-25,80,139,8080. Na taj bi način skenirali UDP portove 53, 111 i 137,
kao i TCP portove 21-25, 80, 139 i 8080. Imajte na umu da morate navesti parametar -sU
i bar jedan TCP tip skeniranja (kao npr. -sS, -sF ili -sT) kako bi mogli istovremeno
skenirati i TCP i UDP portove. Ukoliko niste naveli identifikator protokola, navedeni
portovi će biti skenirani i po TCP i po UDP protokolu.
-F (brzi scan (s ograničenim portovima))
Ova opcija kaže Nmapu da skenira samo portove navedene u nmap-services datoteci, koja
dolazi s Nmap-om. (ili protokol datoteke kad je u pitanju opcija -sO ) To je mnogo
brže nego skeniranje svih 65535 portova. Kako navedeni popis ima preko 1200 TCP
portova, razlika u brzini između ove opcije i defaultnog TCP scana (koji ima oko 1650
portova) nije dramatična. Razlika može biti osjetno velika ako koristite svoju
nmap-services datoteku koristeći opciju --datadir
-r (Ne miješaj portove)
Defaultno, Nmap nasumično odabire potove koje skenira (osim nekih standardnih portova
koji su stavljeni na početak zbog efikasnosti). To "miješanje" portova je u normalnim
situacijama poželjno, ali pomoću ove opcije možete skenirati portove baš onim
redosljedom kojim ste ih naveli.
PREPOZNAVANJE SERVISA I NJIHOVIH VERZIJA
Skenirajte neko računalo pomoću Nmap-a i mogao bi vam reći da su portovi 25/tcp, 80/tcp i
53/tcp otvoreni. Koristeći nmap-services bazu podataka u kojoj se nalazi preko 2200
poznatih servisa, Nmap će vam reći da su na navedenim portzovima najvjerovatnije mail
server (SMTP), web server (HTTP) i name server (DNS). To je u većini slučajeva ispravno,
većina servera koji slušaju na portu 25 su uistinu mail serveri, ali nemojte biti 100%
sigurni u to, jer postoje ljudi koji pokreću servise na "čudnim" portovima.
Ako je Nmap ipak u pravu i server o kojem je riječ ima pokrenut SMTP, HTTP i DNS server,
to ipak nije pretjerano mnogo informacija. Ukoiko radite pregled ranjivosti (vulnerability
assessment) ili samo jednostavan inventar mrež nih servisa na računalima u firmi,
činjenica je da trebate mnogo više informacija od gore navedenih. Želite znati koje
verzije mail, HTTP i DNS servera su pokrenute na tom računalu. Kad imate "pri ruci"
ispravnu verziju serverske komponente nije teško ustanoviti koje ranjivosti dotični server
ima. Otkrivanje verzije vam pomaže u dobivanju tih informacija.
Nakon što ste otkrili koji TCP i/ili UDP portovi su otvoreni korištenjem neke od do sad
opisanih tehnika, otkrivanje verzije ispituje te portove ne bi li otkrilo što je u stvari
na tim portovima, tj. koja aplikacija je otvorila dotičpne portove. nmap-service-probes
baza podataka sadži upite za ispitivanje raznih servisa i prepoznavanje na osnovu odgovora
koje dobije. Nmap pokušava ustanoviti protokol na kojem radi servis (npr. ftp, ssh,
telnet, http), naziv aplikacije (npr. ISC Bind, Apache, httpd, Solaris telnetd) , verziju,
naziv hosta, tip uređaja (npr. printer, ruter), porodicu iz koje dolazi OS (npr. Windows,
Linux) i ponekad neke detalje poput toga da li je otvoren X server, verziju protokola koju
koristi SSH ili KaZaA korisničko ime. Naravno, većina servisa ne daje sve te informacije.
Ukoliko je Nmap kompajliran s podrškom za OpenSSL protokol, spojit će se na SSL servere
kako bi ustanovio servise koji se nalaze iznad enkripcijskog sloja. Ako su otkriveni RPC
servisi, Nmap RCP istraživač (-sR) je automatski uključen kako bi otkrio koji program se
nalazi iz RPC-a i koja mu je verzija. Neki UDP portovi su označeni s otvoren|filtriran,
ako UDP scan nije mogao odrediti da li je port otvoren ili filtriran. Otkrivanje verzije
će pokušati dobiti odgovor s tih portova (isto kao što to radi i kod otvorenih portova),
te će promijeniti njihovo stanje u otvoren ako uspije dobiti odgovor. TCP portovi koji su
okarakterizirani kao otvoreni|filtrirani, tretirani su na isti način. Imajte na umu da
opcija -A omogućije otkrivanje verzije uz ostale stvari koje podržava. Dokument koji
objašnjava rad, korištenje i mijenjanje ovog dijela programa je dostupan na linku:
http://www.insecure.org/nmap/vscan/.
Kad Nmap dobije odgovr od servisa, a ne može ga usporediti s ni jednim zapisom u svojoj
bazi podataka, ispisat će scepijalni "fingerprint" i URL linka na koji ga možete poslati
ukoliko ste sigurni u to što se nalazi na tom portu. Molim vas da odvojite nekoliko minuta
svog vremena kako bi poslali te informacije, jer će kasnije nekom drugom biti od velike
koristi. Zahvaljujući upravo takvom načinu prikupljanaj informacija, Nmap ima preko 3000
zapisa koji odgovaraju (prepoznavaju) preko 350 protokola, poput smtp-a, ftp-a, http-a,
itd..
Otkrivanje verzije se uključuje i njime se upravlja korištenjem sljedećih opcija:
-sV (Otkrivanje verzije)
Uključuje otkrivanje verzije, kao što je opisano gore. Kao zamjenu, možete koristiti
opciju -A da bi istovremeno uključili OS detekciju i otkrivanje verzije servisa.
--allports (koristi sve portove u otkrivanju verzije servisa)
Nmap-ovo otkrivanje verzije servisa preskače port 9100, jer neki printeri jednostavno
isprintaju sve što se pošalje na taj port, što rezultira s hrpom stranica na kojima su
HTTP GET zahtjevi, binarni SSL zahtjevi isl. Ukoliko ipak želite koristiti i takve
portove, možete to napraviti na način da maknete Exclude naredbu u nmap-service-probes
datoteci ili jednostavno uključite opciju --allports, koja će ignorirati Exclude
naredbu u nmap-services-probes.
--version-intensity <intensity> (podesite intenzitet otkrivanja verzije servisa)
Kad radite scan otkrivanja verzije (-sV), Nmap šalje seriju upita od kojih je svakom
dodijeljen broj od 1 do 9. Oni upiti koji imaju niže brojeve u efikasni kod većine
često korištenih servisa, dok su oni s višim brojevima rijetko korisni. Nivo
nntenziteta skeniranja određuje koji upiti će biti korišteni. Što je veći broj, to je
veća vjerovatnost da će servis biti ispravno identificiran. No, takvi skenovi traju
duže. Intenzitet mora biti između 0 i 9. Preddefinirana vrijednost je 7. Ukoliko je
upit registriran u nmap-service-probesports naredbi, bit će isproban bez obzira na
nivo intenziteta. To garantira da će DNS upiti uvijek biti odrađeni na portu 53, SSL
na portu 443 itd.
--version-light (omogući "lagani" mod)
To je jednostavniji način pozivanja opcije --version-intensity 2. Lagani mod ubrzava
skeniranje, ali je samim tim i manja vjerovatnost da će identificirati servis.
--version-all (isprobaj sve upite)
Zamjena za opciju --version-intensity 9. Isprobat će sve upite u bazi podataka
--version-trace (prati sve što se događa tijekom skena)
Nmap ispiše opširne debug informacije o tome što trenutno radi opcija otkrivanja
verzije servisa. To je dio onoga što ćete dobiti opcijom --packet-trace.
-sR (RPC scan)
Ova metoda radi u sprezi s različitim port scan metodama Nmap-a. Uzme sve TCP/UDP
portove koji su identificirani kao otvoreni i preplavi ih sa SunRPC NULL naredbama
pokušavajući ustanoviti da li su RPC portovi i ako jesu za koje programe rade. Stoga
možete efikasno dobiti iste informacije kao i s naredbom rpcinfo -p, čak i kad je
ciljani portmapper iza firewall-a (ili zaštićen TCP omotačima). Mamci trenutno NE rade
s RPC skenom. To je automatski uključeno kao dio skeniranja verzije servisa (-sV).
Budući da otkrivanje verzije servisa samo po sebi već ima uključenu ovu opciju, -sR se
rijetko koristi.
OTKRIVANJE OS-A
Jedna od najpoznatijih odlika Nmapa je otkrivanje OS-a na ciljanom računalu korištenjem
TCP/IP stack otiska (engl. fingerprint). Nmap šalje mnoštvo TCP i UDP paketa na udaljeno
računalo i istražuje svaki bit vraćenih paketa. Nakon što je učinio hrpu testova poput TCP
ISN sampling, podrška i redosljed TCP opcija, IPID sampling i provjeru veličine
inicijalnog TCP prozora, Nmap uspoređuje rezultate s nmap-os-fingerprints bazom podataka s
više od 1500 poznatih OS otisaka (engl fingerprint), te ispiše detalje o OS-u ukoliko ga
je uspio "pogoditi". Svaki otisak sadrži neformatirani tekstualni opis OS-a i
klasifikaciju u koju ulazi naziv izdavača (npr. Sun), OS (npr. Solaris), generacija OS-a
(npr. 10) i tip uređaja (općenite namjene, ruter, switch, igraća konzola isl.).
Ukoliko Nmap nije u stanju odrediti koji OS je pokrenut na ciljanom računalu, a uvjeti su
dobri (npr. postoji barem jedan otvoreni port na računalu), Nmap će vam ponuditi URL link
preko kojeg možete poslati otisak ukoliko ste sigurni u to koji OS se nalazi na tom
računalu. Na taj način pomažete u nastojanjima da Nmap nauči raspoznati što je moguće više
sistema i samim tim postane precizniji u pogađanju.
Otkrivanje OS-a omogućava još neke dodatne testove koji koriste informacije prikupljene
tijekom procesa pogađanja. Jedan od tih dodatnih testova je i vrijeme od kad je upaljeno
računalo (uptime), koji koristi TCP timestamp opciju (RFC 1323) kako bi pogodio kad je
računalo zadnji put resetirano.To je prikazano samo za ona računala koja daju tu
informaciju. Drugi test je predvidljivost TCP sekvenci. Taj test mjeri koliko je teško
uspostaviti lažiranu TCP vezu s udaljenim računalom. To je korisno ukoliko želite
iskoristiti povjerenje bazirano na ishodišnoj IP adresi (recimo kod rlogin-a, vatrozida,
filtera itd.) ili u situacijama kada želite sakriti svoje tragove. Ovaj način prikrivanja
se danas rijetko koristi, no još uvijek postoji velika količina računala koja su ranjiva.
Stvarni broj "težine" je baziran na statističkom skupljanju podataka i varira. Obično je
bolje koristiti klasifikaciju poput “popriličan izazov” i “toliko jednostavno da je
smiješno” . Ovakakv način izvještavanja dobit ćete u normalnom ispisu kad uključite
verbose opciju (-v). Kad je verbose opcija uključena zajedno s -O, onda kao rezultat
dobijete i izvještaj generiranja IPID sekvence. Većina računala je u tzv.
“inkrementalnoj” klasi, što znači da sa svakim poslanim paketom uvećaju ID polje IP
zaglavlja. To ih čini ranjivima na nekoliko naprednih načina sakupljanja informacija i
napade zavaravanja (engl. spoofing).
Dokument u kojem je opisano kako radi, kako se koristi i kako se može prilagoditi
otkrivanje verzije, dostupan je u podosta jezika na linku:
http://www.insecure.org/nmap/osdetect/.
Otkrivanje OS-a se uključuje i upravlja sa sljedećim opcijama
-O (Uključi otkrivanje OS-a)
Ova opcije uključi otkrivanje OS-a kako je opisano u prethodnom odlomku. Isto tak
omožete koristiti opciju -A da istovremeno uključite otkrivanje OS-a i verzije
--osscan-limit (ograniči otkrivanje OS-a samo na ciljeve koji obećavaju)
Otkrivanje OS-a je mnogo učinkovitije ako postoji bar jedan otvoren i zatvoren port.
Ukoliko uključite ovu opciju, Nmap neće niti pokušati raditi otkrivanje OS-a na
hostovima koji nisu zadovoljili ovaj kriterij. To vam može uštedjeti mnogo vremena,
pogotovo kod skeniranja s opcijom -P0 kad koristite mnogo ciljanih računala. Ovu
opciju možete koristiti samo su kombinaciji s opcijama -O ili -A.
--osscan-guess; --fuzzy (probaj pogoditi OS na osnovu rezultata)
Ukoliko Nmap nije našao idealan rezultat, ponekad ponudi najbliži rezultat koji bi
mogao biti. Ukoliko odaberete neku od ovih opcija, Nmap će “pogađati agresivnije”.
VRIJEME ODAZIVA I PERFORMANSE
Jedan od najviših prioriteta tijekom razvijanja Nmap-a su performase. Defaultni scan
(nmaphostname) nekog računala na lokalnoj mreži traje petinu sekunde. To je manje od
vremena koje vam je potrebno za treptaj oka, ali naravno kad skenirate 10 ili 100 tisuća
hostova postane osjetno. Uz to, neki tipovi skenova, poput UDP skeniranja i otkrivanja
verzijemogu to vrijeme poprilično produžiti. Isto tako skeniranje mogu usporiti i neke
konfiguracije vatrozida, pogptovo limitiranje količine odgovora u jedinici vremena.Iako
Nmap koristi paralalno izvršavanje skenova kako bi ih dodatno ubrzao, sam korisnik ima
potpunu kontrolu nad time. Napredni korisnici pažljivo kombiniraju Nmap naredbe kako bi
dobili samo informacije koje im trebaju poštivajući vremenske termine koje su si zadali.
Tehnike za ubrzavanje skeniranja sastoje se od toga da izbacite nepotrebne testove i
naravno da nadogradite Nmap na posljednju verziju (poboljšanja performansi se konstantno
rade). Optimiziranje vremena odziva (engl. Timing) takođem može utjecati na brzinu
skeniranja. Opcije slijede:
--min-hostgroup <numhosts>; --max-hostgroup <numhosts> (Podešava veličinu grupe paralelnih
skenova)
Nmap ima mogućnost skeniranja više hostova paralelno. To radi na način da podijeli
adresni prostor ciljanih računala u grupe i onda skenira grupu po grupu. U principu
ispada da su veće grupe učinkovitije. Nedostatak je taj š to rezultati ne mogu biti
prikazani dok cijela grupa nije odskenirana do kraja. Dakle, ako je Nmap krenuo
skenirati grupu od 50 računala, korisnik nrćr vidjeti nikakve rezultate (osim onih
koje ispisuje opcija -v) dok svih 50 hostova nije odskenirano.
Defaultno Nmap radi kompromis. Počinje s grupom od 5 hostova, tako da se prvi
rezultati brzo pojave na ekranu, a nakon toga poveća veličinu grupe na 1024. Točan
broj ovisi o uključenim opcijama. Zbog povećane efikasnosti Nmap koristi veće grupe za
UDP skenove, a manje za TCP skenove.
Kad definirate maksimalnu veličinu grupe pomoću opcije --max-hostgroup, Nmap je neće
nikad premašiti. Ukoliko pak specificirate minimalnu veličinu grupe s --min-hostgroup,
Nmap će pokušati zadržati veličinu grupe iznad tog nivoa. Naravno, ukoliko broj
hostova koji su ostali za skeniranje bude manji od minimalne grupa Nmap će normalno
odraditi svoj posao. Obje opcije možete koristiti istovremeno kako bi veličinu grupe
zadržali u željenim okvirima, ali to je rijetko potrebno.
Primarna upotrenba ovih opcija je navođenje što veće minimalne veličine grupe kako bi
skenovi brže odradili svoj posao. Najčeđći odabir je 256, kako bi skeniranje mreže
išlo u odsječcima C klase. Za skenove u kojima se skenira mnogo portova, povećanje tog
broja iznad 256 će rijetko pomoći. Ukoliko pak skenirate samo nekoliko portova,
veličina grupe od 2048 ili više, može biti od pomoći.
--min-parallelism <numprobes>; --max-parallelism <numprobes> (Podesi paralelizam)
Ove opcije upravljaju brojem sondi (engl. probe) koje mogu biti poslane po grupi
hostova. Koriste se za skeniranje portova i otkrivanje hostova. Defaultno Nmap svaki
put izračuna idealni paralelizam vezano uz mrežne performanse, a mijenja ga tijekom
skena, ovisno o ujetima. Ukoliko dolazi do odbačenih paketa, Nmap uspori tj. šalje
manje sondi. Broj sondi polako raste ako mreža daje naznaku da može prihvatiti više od
trenutnog broja. Ove opcije postavljaju minimalnu i maksimalnu granicu. Defaultno
paralelizam može pasti na 1 ako je mreža nepouzdana ili narasti na nekoliko stotina,
ako imamo idealne uvjete.
Najčešći način upotrebe je da se podesi --min-parallelism na broj veći od 1 kako bi se
ubrzalo skeniranje sporijih hostova i mreža. To je ujedno i riskantna opcija, jer ako
podesite prevelik broj, utjecat ćete na točnost skena. Isto tako, ukolik opodesite ovu
opciju, sprječavate Nmap da dinamički upravlja paralelizmom vezano uz stvarne uvjete
na mreži. Broj 10 ima smisla, ali osobno podešavam tu vrijednost kad nemam ništa drugo
na rapolaganju.
Opcija --max-parallelism stavite na 1 ukoliko želite spriječiti Nmap da koristi
paralelizam, tj. želite da šalje samo jednu po jednu sondu.To može biti korisno u
kombinaciji s opcijom --scan-delay (objasnit ćemo je kasnije), mada ta opcija sama po
sebi služi svrsi dovoljno dobro.
--min_rtt_timeout <time>, --max-rtt-timeout <time>, --initial-rtt-timeout <time> (Podesi
vrijeme trajanja sondi)
Nmap pazi na vrijeme isteka da bi mogao ustanoviti koliko dugo će čekati na odgovor
sonde prije nego odustane ili ponovno pokuša poslati istu sondu. To se izračunava na
osnovu prethodnih sondi i vremenskog odaziva koji su imale. Ukoliko se mrežno
kašnjenje pokaže značajnim i promjenjivim, vrijeme isteka može narasti i na nekoliko
sekundi. Također počinje na konzervativnom (visokom) nivou i takvo će ostati u slučaju
da Nmap skenira hostove koji ne odgovaraju.
Ove opcije primaju vrijednost u milisekundama, ali vi možete navesti vrijeme u
sekundama, minutama ili satima na način da stavite opciju s, m ili h. Navođenje nižeg
--max-rtt-timeout i --initial-rtt-timeout od defaultnog može osjetno skratiti vrijeme
potrebno za skeniranje. To je posebno vidljivo kod (-P0) skenova i skenova prema jako
filtriranim mrežama. Ipak, nemojte biti preagresivni, jer vam u tom slučaju skeniranje
može i dulje potrajati, jer će Nmap ponovno slati sonde, a odgovr na prethodne je
možda na putu nazad.
Ukoliko su svi hostovi na lokalnoj mreži, 100ms je razumna vrijednost za
--max-rtt-timeout _timeout. Ukoliko postoje ruteri između Nmapa i hostova, najprije
pingajte hosta s ICMP ping alatom ili s naprednijim alatom poput Hping2 koji ima veće
mogućnosti proći kroz vatrozid. Pogledajte koja je srednja vrijednost vremena
portebnog da se paket vrati za 10-tak paketa. Tu vrijednost pomnožite s 2 za
--initial-rtt-timeout i s 3 ili 4 za --max-rtt-timeout. Osobno ne postavljam
maksimalni rtt ispod 100ms, bez obzira na vrijednosti koje dobijem pinganjem, niti
stavljam više od 1000ms.
--min-rtt-timeout je rijetko korištena opcija koja može biti korisna kod jako
nepouzdanih mrež a na kojima su čak i Nmap-ove defaultne postavke preagresivne. Kako
Nmap spušta vrijeme isteka na minimum tek kad zaključi da je mreža pouzdana, ovo bi
trebalo prijeviti kao bug na nmap-dev mailing listu.
--max-retries <numtries> (Navedi maksimalni broj ponovnih slanja sondi)
Kad Nmap ne dobije odgovor na sondu koja skenira port, to može značiti da je port
filtriran ili to da je sonda ili odgovor na nju izgubljen na mreži. Isto tako je
moguće da ciljani host ima podešenu granicu na količinu paketa na koje odgovara, pa je
samo privremeno blokiran odgovor. Kako bi bio siuguran o čemiu je riječ, Nmap ponovno
šalje sonde na koje nije dobio odgovor. Ukoliko ustanovi da je mreža nepouzdana, može
se dogoditi da pošalje sondu još mnogo puta prije nego odustane. Ovo je opcija koja
daje točnije rezultate, ali isto tako i usporava postupak skeniranja. Kad je brzina
skeniranja ključna, možete koristiti ovu opciju kako bi ograničili broj ponovnih
slanja sondi. Čak možete navesti i --max-retries 0 kako bi u potunosti spriječili
ponovno slanje, makar je to rijetko preporučljivo.
Defaultna postavka (bez -T predloška) je 10 ponovnih slanja. Ukoliko se mreža pokaže
pouzdanom i ciljani hostovi ne ograničavaju skeniranje, Nmap će napraviti samo jedno
ponovno slanje. Gledano iz tog kuta, na većinu ciljanih računala ne utječe ako stavite
--max-retries na nizak broj poput 3. To je vrijednost koja može mnogostruko ubrzati
skeniranje sporih hostova (onih koji ne dozvoljavaju mnogo port skenova s jedne IP
adrese, nego ih jednostavno blokiraju). Istina je da obično izgubite neke informacija
ako Nmap prerano odustane od hosta, ali i to je bolje nego ostaviti --host-timeout da
istekne i izgibiti sve informacije o ciljanom hostu.
--host-timeout <time> (odustani od skeniranja sporih hostova)
Skeniranje nekih hostova jednostavno traje jako dugo. To može biti zbog lošeg mrežnog
hardvera ili softvera, ograničavanju količine paketa ili restriktivnih vatrozida.
Nekoliko posto sporih hostova, mogu “pojesti” većinu vremena koje je potrebno za
skeniranje. Ponekad je najbolje odustati od skeniranja takvih hostova kako bi stvar
brže završila. To možete napraviti navođenjem parametra --host-timeout s brojem
milisekundi koliko ste voljni čekati odgovor. Možete staviti i s, m ili h kako bi
naveli sekunde, minute i sate. Osobno obično stavim 30m kako bih se osigurao da Nmap
ne troši više od 30m vremena po hostu. Imajte na umu da će Nmap za to vrijeme
skenirati i ostale hostove, tako da to nije u potpunosti izgubljeno vrijeme. Host koji
je dosegao vrijeme isteka je preskočen i z anjega nije ispisan nikakav rezultat poput
port tabele, OS detekcije ili detekcije verzija.
--scan-delay <time>; --max_scan-delay <time> (podesi stanke između sondi)
Ova opcija prisiljava Nmap da pričeka barem navedeno vrijeme u milisekundama prije
nego pošalje iduću sondu prema tom hostu. Kao i kod većine drugih opcija koje imaju
veze s vremenom, možete navesti s, m ili h da bi definirali kašnjenje u sekundama,
minutama ili satima. To je itekako korisno kod računala koja imaju upaljen "rate
limiting". Solaris računala (između ostalih) će na UDP sken sonde odgovarati samo s
jednom ICMP porukom po sekundi. Ako Nmap šalje UDP pakete češće od 1 sekunde, ti su
paketa jednostavno uludo bačeni. Opcija --scan-delay od 1s će zadržati Nmap u sporom
tempu. Nmap pokušava ustanoviti koji je "rate limit" podešen na jostu i prilagođava
sken ovisno o tome, ali neće škoditi ako ga unaprijed definirate za hostove za koje
ste sigurni da će se tako ponašati.
Kad Nmap podesi sken shodno tome, dolazi do dramatičnog usporavanja. --max_scan-delay
opcija definira najveće kašnjanje koje će Nmap dozvoliti. Ukoliko podesite ovu opciju
na premalu vrijednost, doći će do uzaludnog (prečestog) slanja paketa i samim tim
promašenih otvorenih portova ako ciljani host ima uključen “ rate limiting”.
Još jedno način korištenja opcije --scan-delay je da se izbjegnu intrusion detection i
intrusion prevention (IDS/IPS) sustavi, koji su bazirani na zadanoj vrijednosti (engl.
treshold).
-T <Paranoid|Sneaky|Polite|Normal|Aggressive|Insane> (Podesite predložak za vremenske
postavke)
Iako su do sad navedene opcije snažne i efikasne, većini ljudi su nerazumljive i
zbunjujuće. Uz to, odabrati prave vrijednosti ponekad može potrajati duže od skena
koji želite optimizirati. Zbog toga Vam Nmap nudi jednostavniji pristup, korištenjem 6
preddefiniranih predložaka. Možete ih navesti korištenjem -T opcije s brojevima od 0-5
ili njihovim imenima.Nazivi predložaka su: paranoidno (engl. paranoid) (0), skriven
(engl. sneaky) (1), pristojan (eng. polite) (2), normalan (engl. normal) (3),
agresivan (engl. aggressive) (4) i lud (engl. insane) (5). Prva dva su za obilaženje
IDS sustava. Predložak pristojan usporava skeniranje kako bi što je moguće manje
opteretio mrežne resurse i računalo koje skenirate. Normalni mod je defaultna postavka
i postavljanje opcije -T3 zapravo ne uvodi nikakve promjene. Agresivni mod ubrzava
skeniranje pod pretpostavkom da ste na poprilično brzoj i pouzdanoj mreži. Na kraju
"ludi" mod pretpostavlja da ste na posebno brzoj mreži i da ste spremni žrtvovati
točnost rezultata kako bi dobili na brzini.
Navedeni predlošci omogućavaju korisnicima da navedu koliko agresivni žele biti,
ostavljajući Nmap-u da odabere točne vrijednosti. Predlošci također rade neka manja
podešavanja brzine za koja trenutno ne postoje drugi načini. Npr. -T4 sprječava da
dinamičko kašnjenje skeniranja prijeđe 10ms za TCP portove, dok -T5 drži tu vrijednost
na 5ms. Predlođke možete kombinirati s finijim kontrolama, sve dok je template naveden
prvi inače će vrijednosti iz predloška nadjačati one koje ste naveli. Predlažem
korisštenje opcije -T4 kod skeniranja modernih i pouzdanih mreža. Ostavite tu opciju
na početku komandne linije čak i kad koristite neke finije naredbe kako bi imali
koristi od dodatnih optimizacija koje predložak donosi.
Ukoliko ste na pristojnoj broadband ili eternet konekciji, predlažem korištenje opcije
-T4. Neki ljudi vole -T5, mada je preagresoivan za moj ukus. Isto tako ljudi ponekad
stave -T2 misleći da je manja vjerovatnost da će tako srušiti host ili se inače
smatraju pristojnima. No oni u stvari ne razumiju koliko je opcije -T pristojno u
stvari spora. Ovaj način skeniranja može potrajati i do 10 puta duže nego
defaultni.Padovi računala i problemi s bandwithom su rijetki s korištenjem defaultne
opcije -T3, pa je normalno preporučam opreznim skenerima.Izbjegavanje otkrivanja
verzije je u svakom slučaju efikasnije u pokušaju rješevanja tih problema nego igranje
s vremenima odaziva.
Iako su opcije -T0 i -T1 korisne u izbjegavanju otkrivanja od strane IDS sustava,
skeniranje tisuću portova će trajati jaaaako dugo. Kod takcih skenova je možda bolje
direktno navesti vremena odaziva nego se pouzdati u preddefinirane vrijednosti opcija
-T0 i -T1.
Glavni efekt korištenja opcije T0 je taj da su skenovi serijski (skenira se port po
port) i nakon odskeniranog porta čeka 5 minuta prije nego će poslati iduću sondu.T1 i
T2 su slični s tim da T1 čeka 15 sekundi između sondi, dok T2 čeka 0.4 sekunde između
sondi. T3 je defaultna postavka koja uključuje paralilizam (skenirano je više portova
istovremeno). Opcije T3 je isto kao i --max-rtt-timeout 1250 --initial-rtt-timeout 500
--max-retries 6, te podešava maksimalno TCP kašnjenje na 10ms. Opcija T5 je isto kao i
--max-rtt-timeout 300 --min_rtt_timeout 50 --initial-rtt-timeout 250 --max-retries 2
--host-timeout 900000 kao i postavljanje maksimalnog TCP sken kaš njenja na 5ms.
IZBJEGAVANJE I ZAVARAVANJE VATROZIDA I IDS-A
Mnogo pionira interneta zu zamislili globalnu otvorenu mrežu univerzalnog adresnog
prostora u kojoj je dozvoljeno spajanje bilo koja dva čvora. To bi omogućilo hostovima da
šalju i primaju informacije jedan od drugog. Ljudi bi mogli pristupiti svim svojim
sustavima s posla i mijenjati postavke grijanja i hlađenja, pa čak i otključavati vrata
gostima koji su uranili.Ta verzija univerzalne povezanosti je ugušena nedovoljnim adresnim
prostorom i ponajviše iz sigurnosnih razloga. U ranim 90-tima, firme su počele uvoditi
vatrozide s primarnom namjenom da smanje mogućnosti povezivanja koje su postojale. Ogromne
mreže su ofgrađene od nefiltriranog interneta korištenjem aplikacijskih proxy-a, NAT
uređajai paket filtera. Otvoreno kolanje informacija predalo je tron kontroliranim
komunikacijskim kanalima i sadržajem koji je njima prolazio.
Mrežne barijere poput vatrozida mogu otežati mapiranje mreže, a vremenom neće biti ništa
lakše, jer ugušiti lagodno istraživanje mreže je primarni cilj većine uređaja. No ipak,
Nmap nudi mnogo mogućnosti kako bi nam pomogao u razumijevanju tih kompleksnih mreža i
kako bi provjerio da li filteri uistinu rade onako kako smo zamislili. Čak podržava
mehanizme za obilaženje loše implementiranih mjera zaštite. Jedna od najboljeh metoda
pomoću koje ćete razumjeti postavke svoje mrežne sigurnosti je pokušaj da je obiđete.
Pokušajte se postaviti u mentalni sklop napadača i iskoristite tehnike iz ovog poglavlja
protiv svojih mreža. Pokrenite FTP bounce sken, idle sken, napad fragmentacijom ili
pokušajte tunelirati kroz svoj proxy server.
Uz to što brane mrežnu aktivnost, firme sve više nadgledaju promet sa sustavima za
otkrivanje upada (engl. intrusion detection system) IDS. Većina poznatijih IDS sustava
dolaze s podešenim pravilima koja mogu prepoznati Nmap skenove, jer ponekad je sken u
stvari prethodnik napada. Većina tih sustava je nedavno prerasla u sustave za zaštitu od
upada (engl. intrusion prevention system) IPS koji aktivno blokiraju promet koji ocjene
kao zloćudan. Na štetu mrežnih administratora i proizvođača IDS sustava, pouzdano
ustanoviti što je zloćudno, a što nije samo analizom paketa je teško. Napadači koji imaju
strpljenja i sposobnosti obično mogu uz pomoć nekin Nmap-ovih opcija proći nezapaženo od
IDS sustava. U međuvremenu admnistratori se moraju boriti s velikom količinom lažnih
uzbuna, gdje je normalna mrežna aktivnost pogrešno dijagnosticirana i možda čak blokirana
od IPS sustava.
Ponekad ljudi predlažu da Nmap ne bi trebao nuditi mogućnosti za obilaženjem vatrozida i
provlašenja pored IDS-a. Tvrde da će te mogućnosti biti korištene od strane napadača isto
kao i od strane administratora. Problem u ovoj logici je taj što će metode tako i tako
biti dostupne napadačima koji će koristiti neki fdrugi alat ili sami doprogramirati
funkcionalnost u Nmap, dok bi administratori imali puno teži posao u sprješavanju upada na
svoje sustave. Postavljanje samo modernih, zakrpanih FTP servera je mnogo učinkovitija
obrana od sprječavanja distribucije alata koji mogu napraviti FTP bounce napad.
Ne postoji čarobni metak (ili Nmap opcija) za otkrivanje i potkopavanje vatrozida i IDS
sustava. Za to je potrebna vještina i iskustvo. Tutorial je nešto što ne spada u ovaj
dokument, koji samo navodi opcije i opisuje što one mogu.
-f (fragmentiraj pakete); --mtu (koristi navedeni MTU)
-f opcija prisiljava pokrenuti sken (uključujući i ping sken) da koristi male
fragmente IP paketa. Ideja se sastoji od toga da zaglavlje TCP paketa prelomi na više
paketa kako bi paket filterima, IDS-ovima i drugim dosadnjakovićima bilo teže otkriti
što radite. Budite pažljivi s tim! Neki programi imaju problema u radu s takvim malim
paketima. Jedan stari sniffer imenom Sniffit, je automatski pukao kad bi primio prvi
fragment. Nakon što navedete ovu opciju jednom, Nmap podijeli pakete u 8 bytova ili
manje. Tako će 20 bytno TCP zaglavlje biti podijeljeno u 3 paketa, dva po 8 bytova i
jedan od 4. Imajte na umu da svaki od tih paketa koje smo prelomili dobiva novo
zaglavlje, koje nema nikakve veze s originalnim. Navedite -f još jednom i Nmap će
koristiti 16 bytova po fragmentu (smanjujući broj fragmenata). Isto tako možete
definirati bilo koju željenu veličinu korištenjem --mtu opcije. Ukoliko koristite
--mtu opciju nemojte koristiti i -f opciju. Fragment mora biti višekratnik broja 8.
Iako fragmenti neće proći pored paet filtera i vatrozida koji skupljaju se fragmente
kako bi vidjeli što je u originalnom paketu, popout opcije CONFIG_IP_ALWAYS_DEFRAG u
linux jezgri operativnog sustava, činjenica je da si neke mreže ne mogu dozvoliti udar
na performanse koji ta opcija ima, pa je stoga na njima isključena. Drugi pak sustavi
ne mogu imati upaljnu tu opciju, jer fragmenti mogu doći u njihovu mrežu drugom rutom.
Neki sustavi defragmentiraju izlazne pakete u samoj jezgri, poput linuxa koji ima
iptables s upaljenim modulom praćenja konekcije. Pokrenite sken dok je upaljen snifer
poput ethereal-a kako bi se osigurali da su odlazni paketi fragmentirani. Ukoliko vaš
OS radi probleme (kao što smo naveli malo prije kod linuxa i iptables-a), pokušajte
slati sirove eternet frame-ove opcijom
--send-eth.
-D <decoy1 [,decoy2][,ME],...> (sakrij sken pomoću mamaca)
Ovaj način skeniranja učini to da na hostu koji skenirate izgleda kao da ga skeniraju
i sustavi koje ste stavili u mamce. Tako će IDS navesti 5- port skenova s jedne IP
adrese i tako za sve mamce koje ste naveli i za vas. Samim tim neće znati tko je
stvarno skenirao mrežu, a tko je bio nevina žrtva (mamac). Ovo može biti eliminirano
traženjem ruterskog puta (engl. router path tracing), odbacivanja odgovora (engl.
response-dropping) i nekim drugim aktivnim mehanizmima, ali je ipak efikasna tehnika
za sakrivanj IP adrese.
Odvojite svaki host mamac sa zarezimaa možete opcionalno navesti i ME (što predstavlja
vašu IP adresu), kako bi bila pozicionirana baš na onom mjestu u skeniranju na kojem
je želite. Ako postavite ME na 6. mjesto ili kasnije, neki uobičajeni detektori port
skenova (poput alata "scanlogd" firme Solar Designer's) uopće neće pokazati Vašu IP
adresu. Ukoliko ne kkoristite ME opciju, Nmap će staviti vašu IP adresu na proizvoljno
mjesto.
Imajte na umu da hostovi koje navodite kao mamce moraju biti upaljeni, jer ćete inače
slučajno napasti host koji skenirate Syn flood napadom. Isto tako poprilično je lako
ustanoviti tko vas skenira ako samo jedan host od navedenih uistinu postoji na mreži.
Možete koristiti IP adrese umjesto imena (kako vas mamci ne bi vidjeli u svojim name
server logovima).
Mamci se koriste u inicijalnom ping skenu (korištenjem ICMP, SYN, ACK ili bilo kojeg
drugog načina) kao i za trajanja stvarnog skena portova. Mamci se također koriste i
kod udaljenog otkrivanja operativnog sustava (-O). Mamci NE rade s otkrivanjem verzije
ili TCP connect() skena.
Činjenica je da će korištenje previše mamaca usporiti skeniranje i potencijalno ga
učiniti manje točnim. Isto tako, neki ISP-ovi će filtrirati lažirane pakete, ali
većina ih ne zabranjuje.
-S <IP_Address> (Lažiraj ishodišnu adresu)
U nekim situacijama Nmap neće moći ustanoviti vašu ishodišnu IP adresu (Nmap će vam
reći ako dođe do toga). U tom slučaju koristite opciju -S s IP adresom mrežnog
adaptera preko kojeg želite poslati paket.
Još jedna mogućnost korištenja ove opcije je lažirati sken kako bi ciljano računalo
mislilo da ga skenira netko drugi. Zamislite firmu koju konstantno skenira
konkurencija! -e opcija j eobično potrebna za ovu namjenu i -P0 je također
preporučeno.
-e <interface> (koristi navedenu mrežnu karticu)
Ova opcija kaže Nmap-u koju mrežnu karticu da koristi za slanje i primanje paketa.
Nmap bi to trebao otkriti automatski, a sam će vam reći ako to ne uspije.
--source-port <portnumber>; -g <portnumber> (Lažiraj broj ishodišnog porta)
Iznenađujuće česta greška je samo vjerovanje prometu koji dolazi s određenog porta.
Jednostavno je shvatiti odakle to dolazi. Administrator podesi novi novcati vatrozid i
najednom je obasut pritužbama korisnika kako su im aplikacije prestale raditi. Čak
štoviše, možda je prestao raditi i DNS, jer UDP DNS odgovori s vanjskih servera više
ne mogu ući u mrežu. FTP je još jedan dobar primjer. Kod aktivnih FTP prijenosa, FTP
pokuša uspostaviti vezu nazad prema klijentu da bi poslao zatraženu datoteku.
Postoje sigurna rješenja tih problema, često u obliku proxy-a na aplikacijskom nivou
ili modula na vatrozidu koji parsaju protokol. Nažalost postoje i lakša, manje sigurna
rješenja. Vidjevši da DNS odgovori dolaze s porta 53 i aktivni FTP s porta 20, mnogi
su administratori pali u zamku jednostavno dozvoljavajući ulazni promet s tih portova.
Obično pretpostavljaju da napadači neće uočiti i iskoristiti takve rupe u vatrozidu. U
nekim slučajevima administratori smatraju to rješenje kao privremenu zakrpu, dok ne
implementiraju bolje rješenje, a onda zaborave na to.
U te zamke ne padaju samo preopterećeni mrežni administratori. Mnogo uređaja je
isporučeno s takvim nesigurnim pravilima. Čak je i Microsoft bio kriv. IPSec filter
koji dolazi s Windows 2000 i s WIndows XP OS-om ima implicitno pravilo koje dozvoljava
sav TCP i UDP promet s porta 88 (Kerberos). Još jedan dobro poznati primjer je ZOne
Alarm osobni vatrozid, koji je do verzije 2.1.25 dozvoljavao bilo koje dolazne UDP
pakete sa ishodišnog porta 53 (DNS) i 67 (DHCP).
Nmap nudi opcije -g i --source-port (iste su) kako bi iskoristili ovakve slabosti.
Jednostavno navedite broj porta i Nmap će ga koristiti kao ishodišni port gdje je to
moguće. Nmap mora koristiti različite portove kako bi neki testovi otkrivanja OS-a
radili ispravno,a DNS zahtjevi ignoriraju opciju --source-port, jer se kod toga Nmap
oslanja na sistemske biblioteke. Većina TCP skenova uključujući i SYN sken podržava
ove opcije u potpunosti isto kao i UDP sken.
--data-length <number> (Dodaj proizvoljne podatke na pakete koje šalješ)
U normalnim situacijama Nmap šalje minimalističke pakete koji se sastoje samo od
zaglavlja. Tako da su Nmap-ovi TCP paketu u načelu veličine 40 bytova, a ICMP paketi
28 bytova. Ova opcija kaže Nmap-u da doda određenu količinu proizvoljnih bytova u
paket koji šalje. Paketi koje koristi otkrivanje OS-a (-O) nisu zahvaćeni ovom
opcijom, dok većina ping skenova i portskenova je. To usporava skeniranje, ali ga isto
tako čini manje sumnjivim.
--ttl <value> (Podesi polje IP time-to-live)
Podešava polje time-to-live i IPv4 paketima na zadanu vrijednost.
--randomize-hosts (Proizvoljno poredaj hostove koje skeniraš)
Ova opcija kaže Nmap-u da pomiješa svaku grupu od 8096 hostova prije nego ih počne
skenirati. To može učiniti skeniranje manje očitim za većinu sustava za nadgledanje
mreže, pogotovo kad ovu opciju kombinirate sa sporim vremenima kašnjenja (engl. timing
options). Ukoliko želite pomiješati veće grupe, povećajte PING_GROUP_SZ u nmap.h
biblioteci i ponovno kompajlirajte Nmap. Alternativno rješenje je da kreirate listu
ciljanih IP adresa s list skenom (-sL -n -oN naziv datoteke), pomiješate je s perl
skriptom i onda dodate tu listu Nmap-u s opcijom -iL.
--spoof-mac <mac adresa, prefiks ili naziv proizvođača> (Lažiraj MAC adresu)
Ova opcija zatraži Nmap da koristi navedenu MAC adresu za sve ethernet frame-ove koje
pošalje. Ova opcija podrazumijeva --send-eth opciju kako bi osigurala da Nmap uistinu
šalje pakete na nivou etherneta. MAC adresa može imati nekoliko formata. Ukoliko je
string “0”, Nmap će sam odabrtati proizvoljnu MAC adresu za trajanje sesije. Ukoliko
je zadani string sačinjen od parnog broja hex znamenaka (gdje su parovi opcionalno
odvojenih dvotočkom), Nmap će korisiti tu MAC adresu. Ako je upisano manje od 12
znamenaka, Nmap će ostatak nadopuniti s proizvoljnim vrijednostima. Ako nije navedena
0 niti hex string, Nmap pregleda datoteku nmap-mac-prefixes tražeći naziv proivođača
koji sadrži navedeni string (case sensitive). Ako se nešto poklopi, Nmap koristi OUI
(3 bytni prefix) proizvođača, a ostatak dopuni proizvoljno. Ispravni --spoof-mac
argumenti su npr. Apple, 0, 01:02:03:04:05:06, deadbeefcafe, 0020F2, and Cisco.
--badsum (Šalji pakete s lažnim TCP/UDP checksumom)
Ova opcija traži od Nmap-a da koristi neispravne TCP i UDP checksume za pakete koje
šalje na ciljano računalo. Kako skoro svaki IP stack odbacuje takve pakete, svaki
odgovor koji dobijete najvjerovatnie dolazi od vatrozida ili IDS sustava koji nisu
provjeravali checksum. Za više detalja o ovoj tehnici, pogledajte:
http://nmap.org/p60-12.txt.
IZVJEšTAJI
Svaki sigurnosni alat je koristan onoliko koliko dobar izvještaj ponudi. Kompleksni
testovi i algoritmi su od malo koristi ako njihov rezultat nije predstavljen na
organiziran i razumljiv način. Obzirom na različite načine korištenja Nmap-a od strane
ljudi i drugih programa, jedan format ne može zadovoljiti sve, tako da Nmap nudi više
formata izvještaja, uključujući interaktivni mod koji direktno možete pročitati i XML kako
bi ga kasnije mogli pregledavati i analizirati drugi automatizirani alati.
Uz to što nudi različite formate izvještaja, Nmap nudi opcije za upravljanje količinom
prikazanih informacija, kao i poruke za debugiranje. Izvještaji mogu biti standardni (na
ekran op prev.) ili spremljeni u datoteke, u koje Nmap može dodavati podatke ili ih
prepisati. Datoteke u koje se spremaju rezultati taskođer mogu biti korištene za prekinute
skenove koje ste nastavili.
Nmap nam nudi izvještaje u 5 različitih formata. Defaultni se zove interaktivni izvješ taj
i poslan je na standardni izlaz (sdtout) (zaslon računala, op. prev.). Također postoji i
normalni izvještaj koji je sličan interaktivnom s tim da prikazuje manje informacija i
upozorenja, jer je predviđen za kasniju analizu, a ne trenutnu..
XML izvještaj je jedan od najbitnijih, jer ga lako možete konvertirati u HTML, može lako
biti pregledavan pomoću programa poput Nmap-ovog grafičkog korisničkog sučelja, te može
biti importiran u bazu podataka.
Dva preostala tipa izvještaja su jednostavni grepabilni izvještaj koji uključuje većinu
informacija o hostu u jednoj liniji i sCRiPt KiDDi3 Izvj3št4j za korisnike koji se
smatraju |<-r4d.
Dok je interaktivni izvještaj defaultni i nema komandnolinijskih opcija, preostale 4
opcije koriste istu sintaksu. Mogu preuzeti jedan parametar, a to je naziv datoteke u koji
će biti pohranjeni rezultati. Možete navesti više različitih formata, ali svaki od njih
smijete navesesti samo jednom. Npr. želite gledati normalni izvještaj za sebe, dok
istovremeno želite razultate pohraniti i u XML datoteku, za kasniju programsku analizu. To
možete postići opcijama -oX myscan.xml -oN myscan.nmap. Iako su u ovom poglavlju korištena
imena poput myscan.xml zbog jasnoće, preporučeno je korištenje određenijih i jasnijih
imena. Imena koja ćete odabrati ovise o vašim željama i navikama, mada osobno koristim
dugačka imena u kojima se nalazi datum skeniranjai nekoliko riječi koje opisuju što je u
stvari skenirano, a sve to pohranim u direktorij nazvan imenom tvrtke koju skeniram.
Iako navedene opcije spremaju rezultat u datoteke, Nmap i dalje ispisuje interaktivni
izvještaj na zaslon računala. Npr. naredba nmap -oX myscan.xml target sprema rezultate
skena u XML datoteku imenom myscan.xml i također ispisuje na zaslon računala ono što bi
ispisao da opcija -oX nije bila navedena. Ovo možete promijeniti dodajući znak "-" (minus
op. prev.) kao parametar jednom od tipova izvještaja, što će prisiliti Nmap da deaktivira
interaktivni izvještaj i umjesto njega na stdout pošalje format koji ste naveli. Tako će
naredba nmap -oX - target posalti samo XML na stdout. Ozbiljne greške će i dalje biti
ispisane na normalni tok grešaka - stderr.
Za razliku od nekih Nmap-ovih opcija, razmak između opcije za naziv log datoteke (poput
-oX) i naziva datoteke ili znamka minus je obavezan. Ukoliko ga izostavite, npr. napišete
-oG- ili -oXscan.xml, Nmap će napraviti datoteke normalnog formata imenom G- i Xscan.xml.
Nmap također nudi i opcije za upravljanje količinom prikazanih informacija i opcije da
doda podatke u postojeću datoteku , a ne da je prepiše. Sve navedene opcije opisane su u
daljnjem tekstu:
Formati Nmap-ovih izvještaja
-oN <filespec> (Normalni izvještaj)
Zahtjeva da normalni izvještaj bude spremljen u navedeno ime. Kao što je opisano gore
u tekstu, to se malo razlikuje od interactivnog izvještaja.
-oX <filespec> (XML izvještaj)
XML izvještaj će biti pohranjen u navedenu datoteku. Nmap ima i definiciju tipa
dokumenta (engl Document Type Definition) kratica: DTD koja dozvoljava XML parserima
da provjere Nmap-ov XML izvještaj. Iako je primarno namijenjeno za programsko
korištenje, može pomoći i ljudima da interpretiraju Nmap-ov XML izvještaj. DTD
definira ispravne elemente formata i često navodi atribute i vrijednosti koje mogu
poprimiti. Najsvježija verija je uvijek dostupna na:
http://www.insecure.org/nmap/data/nmap.dtd.
XML nudi stabilan format koji je lako čitljiv od strane programa. Besplatni XML
parseri su dostupni za većinu kompjutorskih jezika, uključujući C/C++, Perl, Python i
Java-u. Čak postoje i poveznice za većinu tih jezika koje omogućuju direktno
interpretiranje Nmap-ovih izvještaja. Primjeri su: Nmap::Scanner[9] i Nmap::Parser[10]
u Perlu i CPAN-u. U većini slučajeva kad neka ozbiljnija aplikacija komunicira s
Nmap-om, XML je željeni format.
XML izvještaj se poziva na XSL stilove, koji mogu biti korišteni za formatiranje
rezultata u HTML. Najjednostavniji način je da jednostavno učitate XML izvještaj u web
preglednik poput firefox-a ili IE-a. Defaultno će to raditi samo na računalu nakojem
ste pokrenuli nmap (ili na računalu koje je slično konfigurirano), jer je nmap.xsl
hardkodiran. Koristite opciju --webxml ili --stylesheet kako bi kreirali prenosive XML
datoteke koje prikazuju podatke u HTML-u na bilo kojem računalu spojenom na web.
-oS <filespec> (ScRipT KIdd|3 izvještaj)
Script kiddie izvještaj je poput interaktivnog s tim d je naknadno obrađen kako bi
bolje odgovarao l33t HaXXorZ koji je prije pazio na Nmap zbog njegovog konstantnog
pisanja velikih slova i spelinga. Osobe koje ne razumiju humor (prije nego me počnu
napadati), trebale bi shvatiti da ova opcija tu da bi ismijavala script kiddie-je, a
ne da bi im “pomagala”.
-oG <filespec> (Grepabilni izvještaj)
Ovaj format zvještaja je obrađen zadnji jer nije previše popularan. XML je mnogo
moćniji i odgovara većini iskusnih korisnika. XML je format za koji postoji hrpa
izvrsnih parsera, dok je grepabilni izvještaj moj osobni mali hack. XML je proširiv i
podržava nove stvari koje budu ugrađene u Nmap, dok je to često ispušteno u
grepabilnom izvještaju, jer nema mjesta za njih.
No ipak, grepabilni izvještaj je poprilično popularan. To je jednostavni format koji
prikazuje svakog hosta na jednoj liniji i može ga se lako pretraživati standardnim
UNIX alatima, poput grep-a, awk-a, cut-a, sed-a, diff-a i Perl-a. Čak ga i ja koristim
za jednokratne testove iz komandne linije. Pronaći sve hostove koji imaju otvoren ssh
port ili se na njima vrti Solaris je vrlo lako pomoću grep naredbe, a to pak može biti
poslano awk ili cut naredbi da bi se prikazala željena polja.
Grepabilni izvještaj sastoji se od komentara (linija koje počinju s pound znakom (#))
i ciljanih linija. Ciljana linija sadrži kombinaciju od 6 imenovanih polja, odvojenih
tabovima i iza njih dolazi dvotočka. Polja su: Host, Ports, Protocols, Ignored State,
OS, Seq Index, IPID, and Status.
Najvažnije od tih polja je obično Ports, koje daje datalje o svakom zanimljivom portu.
To je zarezom odvojena lista portova. Svaki zapis o portu predstavlja jedan zanimljivi
port i ima oblik sedam podpolja odvojenih slash znakom (/). Podpolja su: Port number,
State, Protocol, Owner, Service, SunRPC info, and Version info.
Kao i kod XML formata, više informacija možete naći na sljedećem linku:
http://www.unspecific.com/nmap-oG-output.
-oA <basename> (Izvještaj u svim formatima)
Radi jednostavnosti, možete navesti opciju -oA basename, kako bi spremili rezultate u
normalnom, XML i grepabilnom formatu odjednom. spremljeni su u datoteke imanom
basename.nmap,
basename.xml i basename.gnmap. Kao i kod većine programa možete staviti prefiks
ispred naziva datoteke kako bi je spremili u željeni direktorij, kao npr.
~/nmaplogs/foocorp/ na UNIX-u ili c:\hacking\sco na Windows platformi.
Opcije za prikaz količine informacija i debugiranje
-v (povećaj količinu prikazanih informacija)
Povećava nivo količine prikazanih informacija, te Nmap prikazuje više informacija o
tekućem sken procesu. Otvoreni portovi su prikazani odmah čim su otkrivani i Nmap
prikazuje procjenu koliko vremena mu treba za završetak posla ako procijeni da će sken
trajati više od nekoliko minuta. Ukoliko želite još više informacija, upišite ga
dvaput. Korištenje -v opcije više od dva puta nema nikakav učinak.
Većina promjena koje se dobiju korištenjem ove opcije utječu na normalni i script
kiddie izvještaj. Ostali izvještaji su namijenjeni za automatiziranu obradu, pa Nmap u
njima može navesti dodatne informacije bez suvišnog opterećivanja korisnika. Ipak,
postoji nekoliko promjena u ostalim modovima gdje veličinu izvještaja možete osjetno
smanjiti ne navodeći neke detalje. Npr. komentirana linija u gerepabilnom formatu,
koja daje listu svih skeniranih portova isprintana je samo u verose modu, jer može
biti poprilično velika.
-d [level] (povećaj ili podesi nivo debugiranja)
Čak i kad verbose mod ne daje dovoljno informacija, debuging Vam stoji na
raspolaganju, kako bi vas preplavio s još više podataka! Kao i kod opcje verbose (-v),
uključujete ga s opcijom (-d), a sam nivo debugiranja možete povećati navođenjem
opcije više puta. Čak možete navesti nivo debugiranja i navođenjem brojke nakon opcije
(-d). Npr. (-d9) podešava nivo debugiranja 9. To je najviši mogući nivo i kao rezultat
će dazi tisuće linija osim ako ste pokrenuli jako jednostavan sken s par ciljeva i
portova.
Debuging izvještaj je koristan kad sumnjate da u Nmap-u postoji greška ili ako ste
jednostavno zbunjeni oko toga što Nmap radi i zašto. Kako je ova opcija najviše
namjenjena developerima, debug linije nisu uvijek samoobjaš njavajuće. Možete dobiti
nešto poput: Timeout vals: Timeout vals: srtt: -1 rttvar: -1 to: 1000000 delta 14987
==> srtt: 14987 rttvar: 14987 to: 100000. Ukoliko ne razumijete liniju, jedini smjer
kojim možete nastaviti je da je ignorirate, potražite u izvornom kodu programa ili
zatražite pomoć na razvojnoj listi (nmap-dev). Neke linije su samoobjašnjavajuće, ali
poruke postaju sve čudnije što je nivo debugiranja veći.
--packet-trace (Prati pakete i podatke koji su poslani/primljeni)
Nmap ispiše informaciju o svakom poslanom i primljenom paketu. Ovo se najčešće koristi
za debugiranje, ali je isto tako dobar način za nove korisnike da saznaju što Nmap
radi ispod haube. Kako bi izbjegli ispisivanje tisuća linija, odaberite ograničeni
broj portova koje skenirate, npr. -p20-30. Ako Vas pak zanima samo što radi podsustav
otkrivanja verzije, radije koristite opciju --version-trace.
--iflist (Izlista mrežne adaptere i rute)
Ispiše popis mrežnih adaptera i ruta kako ih vidi Nmap. To je korisno u debugiranju
problema s rutanjem ili krivog prepoznavanja uređaja (kao kad recimo Nmap tretira PPP
konekciju kao ethernet).
Ostale opcije izvještaja
--append-output (Dodaj rezultate u postojeći file umjesto da ih prepišeš)
Kad navedete naziv datoteke nakon opcija poput -oX ili -oN, datoteka istog imena je
prepisan aako postoji. Ukoliko želite zadržati sadržaj postojeće datoteke i u njega
dodati nove rezultate, navedite --append-output opciju. Svie navedene datoteke u tom
pokretanju Nmap-a će biti sačuvane i u njoh će biti dodani novi podaci. To ne radi
dobro s XML datotekama (-oX), jer tako dobivena datoteka neće biti ispravna dok je
ručno ne prepravite.
--resume <filename> (Nastavi prekinut sken)
Neka temeljita Nmap skeniranja mogu potrajati i danima. Takvi skenovi ne uspiju uvijek
odraditi posao do kraja. Zabrane mogu spriječiti Nmap da radi tijekom radnih sati,
mreža može pasti, računalo na kojem je pokrenut Nmap može biti resetirano (planski ili
neplanski) ili se čak sam Nmap može srušiti. Čak i osoba koja je pokrenula Nmap sken
može biti ta koja će ga prekinuti korištenjem tipaka ctrl-C. Ponovno pokretanje
cijelog skena nije isplativo. Na sreću, ukoliko ste spremali normalne (-oN) ili
grepabilne (-oG) logove, možete zatraž iti Nmap da nastavi skeniranje tamo gdje je
stalo. Jednostavno navedite opciju --resume i proslijedite naziv datoteke normalnom
ili grepabilnom načinu skeniranja. Nisu dozvoljeni nikakvi drugi argumenti, jer će
Nmap pretražiti postojeću datoteku i koristiti iste opcije koje je koristio i prije.
jednostavno pozovite Nmap: nmap --resumelogfilename. Nmap će dodati nove rezultate u
postojeću datoteku. Nastavljanje ne podržava XML izvještaje, jer bi spajanje dvije
datoteke u jednu ispravnu bilo prekomplicirano.
--stylesheet <putanja ili URL> (Podesi XSL stil za transformiranje XML izvještaja)
Nmap dolazi s XSL stilom nazvanim nmap.xsl koji je namijenjen za gledanje ili
prevođenje XML izvještaja u HTML. XML izvještaj sadrži xml-stylesheet naredbu koja
pokazuje na nmap.xml datoteku gdje je inicijalno instalitrana od Nmap-a (ili u
trenutni direktorij u kojem je pokrenut Nmap kad je u pitanju Windows OS). Jednostavno
otvorite Nmap-ov XML izvještaj u neki noviji web preglednik i on bi trebao dohvatiti
nmap.xsl i iskoristiti ga za prikaz rezultata. Ukoliko ž elite koristiti neki drugi
stil, navedite ga kao argument opciji --stylesheet. Morate navesti kompletnu putanju
do njega ili URL. Npr. --stylesheet --stylesheet
http://www.insecure.org/nmap/data/nmap.xsl. Ova naredba kaže pregledniku da učita
zadnju verziju stila s isecure.org. Opcija --webxml čini isto to bez potrebe
pretjeranog pisanja i pamćenja linka. Učitavanje XSL stila sa stranica insecure.org
omogućava gledanje rezultata na jednostavniji način čak i računalima koja nemaju
instaliran Nmap (a samim tim i nmap.xsl). Tako da je URL najčešće i korisniji, no,
nmap.xsl-a koji se nalazi na datotečnom sustavu koristi se ukoliko želite imati više
privatnosti.
--webxml (Učitaj stil sa stranice Insecure.Org)
Ovo je jednostavno kratica za --stylesheet http://www.insecure.org/nmap/data/nmap.xsl
.
--no_stylesheet (Izbaci deklaraciju stila iz XML-a)
Ukoliko ne želite da Nmap poveže XSL stil s XML-om, odaberite ovu opciju. U tom
slučaju se ne koristi naredba xml-stylesheet
RAZNE OPCIJE
Ovo poglavlje opisuje neke važne (i neke ne toliko važne) opcije koje jednostavno ne
spadaju nigdje drugdje.
-6 (Uključi skeniranje IPv6 protokola)
Od 2002. godine, Nmap nudi i podršku za IPv6 svojih najpopularnijih svojstava.
Točnije, ping scan ( samo TCP), connect() scan i otkrivanje verzije podržavaju IPv6.
Sintaksa je jednaka osim što dodate opciju -6. Naravno, morate koristiti IPv6 sintaksu
IP adrese ako navedete IP Adresu,a ne naziv hosta. Adresa može izgledati kao
3ffe:7501:4819:2000:210:f3ff:fe03:14d0, pa je stoga preporučeno korištenje host imena.
Izvještaj izgleda isto osim što je na liniji “ zanimljivih portova” IPv6 IP adresa.
Iako IPv6 nije pregazila svijet ipak se poprilično koristi u nekim zemljama (osobito
Azijskim), a i većina modernih OS-ova ima ugrađenu podršku. Da bi mogli koristiti Nmap
s IPv6 protokolom i ciljano računalo i vaše računalo moraju biti podešeni za
korištenje IPv6. Ukoliko vaš ISP (poput većine drugih) ne dodjeljuje IPv6 IP adrese,
postoje oni koji nude besplatno IPv6 tuneliranje, što poprilično dobro radi s Nmap-om.
Jedan od boljih davatelja takvih usluga je BT Exact. Također sam koristio i usluge
tvrtke Hurricane Electric http://ipv6tb.he.net/. 6to4 tuneli su još jedan popularan
besplatan pristup.
-A (opcija agresivnog skeniranja)
OVa opcija omogućuje dodatne napredne i agresivne opcije. Još uvijek nisam u
potpunosti odlučio na š to će se sve odnositi. Trenutno ova opcija omogućuje OS
detekciju (-O) i skeniranje verzije (-sV). U budućnosti mogu biti dodane nove
mogućnosti. Poanta je u tome da se ljudima omogući pristojan set scan opcija bez
potrebe za pamćenjem velikog broja zastavica (engl. flag). Ova opcija samo uključuje
navedene stvari bez podešavanja vremena odaziva (engl. timing) (poput -T4) ili verbose
opcija (-v) kojU najvjerovatnije također želite navesti.
--datadir <directoryname> (Navedi korisnički definiranu lokaciju Nmap-ovih datoteka)
Nmap dohvaća neke podatke tijekom izvršavanja programa iz datoteka:
nmap-service-probes, nmap-services, nmap-protocols, nmap-rpc, nmap-mac-prefixes, and
nmap-os-fingerprints. Najprije ih traži u direktoriju navedenom u --datadir opciji
(ako postoji). Sve datoteke koje se ne nalaze u navedenom direktoriju potražit će u
direktoriju navedenom u NMAPDIR varijabli. Nakon toga je na redu ~/.nmap za stvarne i
efektivne UID-e (samo kod POSIX sustava) ili lokacija Nmap izvršne datoteke (samo kod
Win32 sustava), te na kraju u kompajliranoj lokaciji poput /usr/local/share/nmap ili
/usr/share/nmap. Kao posljednju đansu, Nmap će potražiti u tekućem direktoriju.
--send-eth (koristi sirove (raw) pakete za slanje preko etherneta)
Zatraži Nmap da šalje pakete na sirovom (raw) ethernet (data link) sloju umjesto na
višem IP (mrež nom) sloju. Defaultno, Nmap odabire koja je opcija bolja za platformu
na kojoj je pokrenut. Sirove utičnice (engl. raw sockets) (IP sloj) su obično
najefikasnije na UNIX mašinama, dok su ethernet frame-ovi obavezni na Windows OS-u (IP
sloj), jer je Microsoft izbacio podršku za sirove utičnice. Nmap ipak koristi sirove
IP pakete na UNIX-u, bez obzira na ovu opciju, ako nema drugog izbora (recimo kad ste
na mreži koja nije ethernet).
--send-ip (Šalji na sirovom (raw) IP sloju)
Zatraži Nmap da šalje pakete preko sirovih IP utičnica umjesto preko nižih ethernet
okvira ( engl.frame). To je dodatak opciji --send-eth objašnjenoj malo prije.
--privileged (Pretpostavka da je korisnik u potpunosti privilegiran (op. prev.
administrator sustava))
Kaže Nmap-u da jednostavno pretpostavi kako je dovoljno privilegiran da može koristiti
sirove utičnice (engl. raw sockets), snifati pakete i slične radnje koje na UNIX
sustavima zahtjevaju root prava. Defaultno, Nmap prekida rad, ako su takve radnje
zatražene od njega, ali getuid() nije nula (op. prev. korisnik nema ta prava).
--privileged opcija je korisna na onim sustavima koji omogućuju neprivilegiranim
korisnicima korištenje sirovih paketa (poput Linux kernela isl.). Obavezno navedite
ovu opciju prije bilo koje druge koja zahtijeva privilegije (poput SYN scan-a, OS
detekcije isl.). Alternativa ovoj opciji je NMAP_PRIVILEGED varijabla.
--interactive (Startaj u interaktivnom modu)
Starta Nmap u interaktivnom modu, što omogućava lako pokretanje više skenova (sinhrono
ili u pozadini). Ovo je korisno za korisnike koji skeniraju s multikorisničkih
sustava, jer često žele testirati sigurnost, bez da dozvole svima ostalima koji su
ulogirani na sustav da vide što i koga oni skeniraju. Koristite --interactive opciju
kako bi aktivirali ovaj mod, te nakon toga pritisnite h za pomoć. Ovo se rijetko
koristi, jer su shell-ovi obično poznatiji i imaju dovoljno mogućnosti. Ova opcija
uključuje bang (!) operator za izvršavanje shell naredbi, što je jedan od glavnih
razloga zašto ne bi trebalo instalirati Nmap sa setuid = root (op. prev. Ako
instalirate Nmap sa setuid=root, svatko tko ga pokrene, moći će napraviti na sustavu
što god hoće, jer može iz Nmap-a pokrenuti bilo koju naredbu s root pravima).
--noninteractive (Za pokretanje Nmap-a iz nekog drugog programa)
Ovu opciju možete navesti kad je Nmap pokrenut od strane neke druge aplikacije.
Trenutno je jedina razlika u tome što je Runtime interaction (opisano u poglavlju
nazvanom the section called “INTERAKCIJA ZA VRIJEME IZVRšAVANJA”) isključeno. Bez
obzira na zbunjujuće slično ime, ova opcija nije jednostavna suprotnost --interactive
opciji.
-V; --version (Ispiši broj verzije)
Ispiše broj verzije Nmap-a i prekine izvršavanje programa
-h; --help (Ispiši sumarnu help stranicu)
Ispiše kratki help ekran s najčešće korištenim mokandama i zastavicama. Pokretanje
Nmap-a bez ijednog argumenta napravi isto to.
INTERAKCIJA ZA VRIJEME IZVRšAVANJA
Note
Ova opcija je za sad nedostupna na Windows OS-u
Tijekom izvršavanja Nmap-a sve tipke koje pritisnete su uhvaćene. To omogućvava
interakciju s programom bez da ga zaustavljate u radu. Određene specijalne tipke će
mijenjati opcije, dok će druge ispisati statusne poruke koje vas obavještavaju o tekućem
skenu. Konvencija je takva da mala slova povećavaju količinu ispisa, dok velika slova
smanjuju količinu ispisa. Ova funkcionalnost može biti isključena navođenjem
--noninteractive opcije.
v / V
Povećaj / smanji količinu prikazanih informacija
d / D
povećaj / smanji nivo debugiranja
p / P
Uključi / isključi praćenje paketa
Bilo što drugo
Ispiše statusnu poruku poput sljedeće:
Stats: 0:00:08 elapsed; 111 hosts completed (5 up), 5 undergoing Service Scan
Service scan Timing: About 28.00% done; ETC: 16:18 (0:00:15 remaining)
PRIMJERI
Ovdje su neki primjeri korištenja Nmap-a i to od jednostavnih i rutinskih do malo manje
kompleksnih i ezoteričnih. Korištene su neke stvarne IP adrese i domene kako bi stvar bila
malo konkretnija. Umjesto njih trebali bi staviti adrese/domene iz svoje mreže.. Iako
osobno ne smatram da je skeniranje tuđih mreža iligelano i da bi trebalo biti, neki mrežni
administratori ne vole nedozvoljeno skeniranje njihovih mreža i mogli bi se žaliti. Dobiti
dozvolu prije samog čina je u svakom slučaju ispravan postupak.
Za testiranje imate dozvolu skenirati host scanme.nmap.org. Dozvola vrijedi samo za
skeniranje korištenjem Nmap-a i ne vrijedi za testiranje exploita i DOS (denial of
Service) napada. Kako ne bi preopteretili mrežu, molim Vas da ne skenirate više od 12-tak
portova dnevno. Ukoliko će ovaj host biti napadan na bilo koji način, uklonit ću ga s
NET-a i Nmap će javiti grešku Failed to resolve given hostname/IP: scanme.nmap.org. Ova
dozvola vrijedi i za hostove scanme2.nmap.org, scanme3.nmap.org itd., iako navedeni
hostovi za sad ne postoje.
nmap -v scanme.nmap.org
Ova naredba skenira sve rezervirane TCP portove na računalu scanme.nmap.org. Opcija -v
uključuje verbose mod..
nmap -sS -O scanme.nmap.org/24
Pokreće skriveni (engl. stealth) SYN scan prema svakom računalu koje je upaljeno od njih
255 mogućih na mreži “class C” na kojoj se nalazi scanme host. Također pokuša ustanoviti
koji OS je pokrenut na svakom od otkrivnih (upaljenih) hostova. Ovo zahtijeva root prava
zbog SYN scan-a i OS detekcije.
nmap -sV -p 22,53,110,143,4564 198.116.0-255.1-127
Pokreće enumeraciju hostova i TCP scan na prvoj polovici svakog od 255 mogućih 8 bitnih
subneta u mrežnog ID-a 192.168 klase B adresnog prostora. Scan provjerava da li je na
ciljanim računalima pokrenut sshd, DNS, pop3d, imapd i/ili port 4564. Za svaki od
navedenih portova koji su otvoreni, pokrenuto je i otkrivanje verzije, kak obi se
ustanovilo koja aplikacija je otvorila taj port.
nmap -v -iR 100000 -P0 -p 80
Ova naredba zatraži Nmap da nasumično odabere 100 000 hostova i skenira ih u potrazi za
web serverom (port 80). Enumeracija hostova je isključena opcijom -P0, jer slanje nekoliko
sondi kako bi se ustanovilo da li je host upaljen ili ne kad se skenira samo jedan port je
ionako nepotrebno.
nmap -P0 -p80 -oX logs/pb-port80scan.xml -oG logs/pb-port80scan.gnmap 216.163.128.20/20
Skenira 4096 IP adresa za web serverom (bez prethodnog pinganja) i sprema izvještaj u
grepabilnom iXML formatu.
GREšKE
Poput svog autora niti Nmap nije savršen, no Vi možete pomoći slanjem prijava o greškama,
pa čak i pišući patcheve. Ukoliko se Nmap ne ponaša onako kako očekujete od njega,
najprije ga nadogradite na najnoviju verziju dostupnu na http://www.insecure.org/nmap/.
Ukoliko je problem i dalje tu, istražite da li je već otkriven i prijavljen. Pokušajte
"zaguglati" poruku o grešci ili otiđite na Nmap-dev arhive na http://seclists.org/.
Također pročitajte i kompletan manual. Ukoliko ništa od toga ne pomogne, pošaljite
izvještaj o grešci na <dev@nmap.org>. Molim Vas napišite sve što ste do tad otkrili o
problemu, te koju verziju Nmap- imate i koju verziju OS-a imate. Izvještaji o prijavljenim
problemima i upiti o korištenju Nmap-a koji su poslani na dev@nmap.org imaju više šansi da
budu odgovoreni nego oni poslani direktno Fyodor-u.
Patchevi za otklanjanje bugova su još i bolji od samih prijava. Osnovne upute za kreiranje
patch datoteka s promjenama su dostupne na http://www.insecure.org/nmap/data/HACKING.
Patchevi mogu biti poslani na nmap-dev (što je preporučeno) ili direktno Fyodoru.
AUTHOR
Fyodor <fyodor@nmap.org> (http://www.insecure.org)
Stotine ljudi su doprinjeli u stvaranju Nmap-a tijekom godina. To je navedeno u CHANGELOG
datoteci koja je distribuirana s Nmap-om, a dostupna je i na sljedećem linku:
http://www.insecure.org/nmap/changelog.html.
PRAVNE SMJERNICE
Nmap Copyright i licenciranje
Nmap sigurnosni skener je (C) 1996-2005 Insecure.Com LLC. Nmap je također reigistered
trademark Insecure.Com LLC. Program je besplatan;možete ga redistribuirati a/ili
modificirati pod uvjetima GNU General Public License kako je objavljeno od strane Free
Software Fondacije;Verzija 2. To vam garantira pravo korištenja, modificiranja i
redistribuiranja ovog softvera pod određenim uvjetima. Ukoliko želite inkorporirati Nmap
tehnologiju u svoj softver, možda ćemo vam prodati dodatne licence (kontaktirajte
<sales@insecure.com>). Mnogi proizvođači sigurnosnih skenera već imaju licencu Nmap
tehnologije poput otkrivanja hostova, skeniranja portova, OS detekcije i otkrivanja
servisa/verzije.
Imajte na umu da GPL postavlja važna ograničenja na “derivirana djela”, ali ne daje
detaljne definicije istih. Kako bi se izbjegli nesporazumi, za potrebe ove licence, mi
smatramo da aplikacija sadrži “ derivirano djelo”, ako čini bilo što od navedenog:
• Uključuje izvorni kod iz Nmap-a
• Čita ili sadrži Nmap datoteke koje imaju copyright, poput nmap-os-fingerprints ili
nmap-service-probes.
• Pokreće Nmap i čita njegove rezultate (za razliku od tipičnih shell ili izvršnih meni
aplikacija, koje jednostavno ispišu sirovi Nmap izvještaj i time nisu derivirana
djela).
• Integrira/sadrži/agregira Nmap u neki izvršni instaler, poput onog napravljenog od
strane InstallShield-a.
• Linka na biblioteku (dll, op. prev.) ili izvršu datoteku koja radi bilo što od gore
navedenog.
Naziv “Nmap” je također uključen u to. Ova lista nije eksluzivna, ali je navedena kako bi
pojasnila našu interpretaciju deriviranih djela s najčešćim primjerima. Zabrane se
primjenjuju samo u slučaju da uistinu redistribuirate i Nmap. Npr. mišta vas ne sprječava
da napišete i prodate front-end za Nmap. Distribuirajte front end i usmjerite ljude na
http://www.insecure.org/nmap/ kako bi preuzeli Nmap.
Ne smatramo da su to dodatne zabrane povrh GPL-a, nego samo pojašnjenja toga kako mi
interpretiramo “ derivirano djelo” jer se primjenjuje na naš produkt pod GPL licencom. To
je slično načinu na koji je Linus Torvalds objavio svoju interpretaciju “deriviranog
djela” i kako se to odnosi na module linux kernela. Naša interpretacija se odnosi samo na
Nmap - ne govorimo o nijednom drugom produktu licenciranom po GPL-u.
Ukoliko imate bilo kakvo pitanje o GPL licenciranju i restrikcijama kod korištenja Nmap-a
u ne GPL djelima, rado ćemo Vam pomoći. Kao što je gore navedeno, također nudimo i
alternativne licence za integriranje Nmapa u neke druge aplikacije i uređaje. Takvi
ugovori su prodani mnogim sigurnosnim izdavačima i generalno sadrže stalnu licencu kao i
uslugu prioritetne podrške, a uz to financijski pomažu kontinuirani razvoj Nmap
tehnologije. Molimo Vas da poš aljete mail na <sales@insecure.com> za daljne informacije.
Kao posebno izuzeće od GPL uvjeta, Insecure.Com LLC daje dozvolu za povezivanje koda ovog
programa s bilo kojom verzijom OpenSSL biblioteke koja je distribuirana pod sličnom
licencom kao i s licencom koja se nalazi u datoteci Copying.OpenSSL i distribuirati
povezanu kombinaciju oba programa. Morate poštivati GNU GPL na svim područjima za bilo
koji kod koji nije OpenSSL. Ukoliko modificirate navedenu datoteku možete proširiti to
izuzeće i na svoju verziju programa, ali niste obavezni to napraviti.
Ukoliko dobijete navedene datoteke s pismenom licencom ili ugovorom koji navodi drukčije
uvjete od navedenih gore, onda je ta alternativna licenca jača i preuzima primat.
Creative Commons licenca za ove upute
Nmap referentne upute su (C) 2005 Insecure.Com LLC. Time su stavljene pod verziju 2.5
Creative Commons Attribution License[3]. To Vam omogućuje da redistribuirate, modificirate
tekst po želji, dok god navodite druge izvore koji su radili na njemu. Osim toga, možete
tretirati ovaj dokument kao da spada pod istu licencu kao i Nmap (obajšnjeno prije).
Dostupnost izvornog koda i doprinos zajednici (engl. comunity)
Izvorni kod je dostupan s programom zato jer vjerujemo da korisnik ima pravo znati što
uistinu program radi prije nego će ga pokrenuti. To Vam isto tako omogućava provjeru
softvera na sigurnosne rupe (do sad nije pronađena niti jedna).
Izvorni Vam kod isto tako omogućava prijenos Nmap-a na nove platforme, popravljanje
grešaka i dodavanje novih mogućnosti. Potaknuti ste da promjene pošaljete na
<fyodor@nmap.org> kako bi eventualno bile inkorporirane u buduće verzije glavne
distribucije. Slanjem promjena Fyodoru ili nekom na Insecure.Org mailing listi developera,
podrazumijeva se da Fyodoru i Insecure.Org-u dajete puna prava na korištenje,
modificiranje i relicenciranje koda. Nmap će uvijek biti dostupan kao open source, ali to
je bitno jer je nemogućnost relicenciranja koda stvorila ogromne probleme nekim drugim
besplatnim softverskim projektima (poput KDE-a i NASM-a). Također povremeno relicenciramo
kod drugim tvrtkama kako je navedeno gore. Ukoliko želite definirati posebne licenčne
uvjete za svoj doprinos, navedite to odmah kad ih pošaljete.
Nema garancije
Program je distribuiran u nadi da će bit koristan, ali BEZ IKAKVE GARANCIJE; čak i bez
pretopstavljene garancije na PRIHVATLJIVU KVALITETU ili SPOSOBNOST ZA ODREĐENE ZADAĆE.
Pogledajte GNU General Public License za više detalja na
http://www.gnu.org/copyleft/gpl.html ili u COPYING datoteci uključenoj s Nmap
distribucijom.
Treba uzeti u obzir da je Nmap povremeno srušio loše napisane aplikacije, TCP/IP stackove,
pa čak i operativne sustave. Iako je to ekstremno rijetko, važno je za znati. Nmap nikad
ne bi trebalo pokrenuti na kritičnim sustavima osim ako ste spremni prihvatiti da sustav
neko vrijeme ne radi. Ovdje potvrđujemo da Nmap može srušiti vaš sustav ili mrežu i
ograđujemo se od bilo kakve odgovornosti za bilo kakvu štetu ili problem prouzročen od
Nmap-a.
Neispravno korištenje
Zbog male mogućnosti pada sustava i zbog toga što neki crno šeširaši vole koristiti Nmap
za prikupljanje informacija, postoje administratori koji se uznemire i mogu se žaliti kad
primjete da im je mreža skenirana. Stoga je uvijek preporučeno zatražiti dozvolu prije
nego započnete i lagani scan mreže.
Nmap nikad ne bi trebao biti instaliran sa specijalnim privilegijama (npr. suid root) iz
sigurnosnih razloga.
Softver drugih tvrtki
Ovaj produkt sadrži softver razvijen od Apache Software Fondacije[11]. Modificirana
verzija Libpcap prijenosne paket capture biblioteke[12] je distribuirana zajedno s
Nmap-om. Windows verzija Nmap-a koristi obradu libpcap-a - WinPcap[13]. Podrška za
regularne izraze je dana od PCRE biblioteke[14] koja je open source softver. Napisao ga je
Philip Hazel. Neke funkcije sirovog netvorkinga koriste Libdnet[15] mrežnu biblioteku koju
je napisao Dug Song. Modificirana verzija je distribuirana s Nmap-om. Nmap se opcionalno
može povezati s OpenSSL kriptografskim alatima[16] za podršku detekcije SSL verzije. Sav
gore navedeni softver se slobodno redistribuira pod softverskom licencom po BSD-u.
Klasifikacija kontrole izvoza u US-u.
Klasifikacija kontrole izvoza u US-u: Insecure.Com LLC vjeruje da Nmap spada pod US ECCN
(export control clasification number - klasifikacijski broj kontrole izvoza) 5D992. Ta se
kategorija zove “Softver informacijske sigurnosti koji nije kontroliran ECCN-om 5D002”.
Jedina zabrana te klasifikacije je AT (anti terorizam), koja se primjenjuje na gotovo svu
robu i zabranjuje izvoz hrpi lažljivih zemalja, poput Iran-a i Sjeverne Koreje (op. prev.
iliti onih s kojima Ameri nisu dobri). Tako da Nmap ne zahtijeva nikakvu posebnu licencu,
dozvolu ili bilo kakvu drugu autorizaciju američke vlade.
NOTES
1.
http://www.insecure.org/nmap/
2. originalne Engleske verije
http://www.insecure.org/nmap/man/
3. Creative Commons Attribution Licence
http://creativecommons.org/licenses/by/2.5/
4. RFC 1122
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc1122.txt
5. RFC 792
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc792.txt
6. UDP
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc768.txt
7. TCP RFC
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc793.txt
8. RFC 959
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc959.txt
9. Nmap::Scanner
http://sourceforge.net/projects/nmap-scanner/
10. Nmap::Parser
http://www.nmapparser.com
11. Apache Software Fondacije
http://www.apache.org
12. Libpcap prijenosne paket capture biblioteke
http://www.tcpdump.org
13. WinPcap
http://www.winpcap.org
14. PCRE biblioteke
http://www.pcre.org
15. Libdnet
http://libdnet.sourceforge.net
16. OpenSSL kriptografskim alatima
http://www.openssl.org
[FIXME: source] 07/28/2013 NMAP(1)